Poštovani vlč. Andrej, prilikom našega nedavnog posjeta Vašoj župi – župi krštenja blažene Krizine Bojanc, drinske mučenice – zamolili smo Vas za kratki razgovor. Zahvaljujemo Vam na spremnom i radosnom odazivu. Molimo Vas, predstavite se našim čitateljima.

Moje je ime Andrej Golčnik, svećenik sam u župi Svete Marjete u Šmarjeti, u Dolenjskoj. Dolazim iz ljubljanske  biskupije, ali sam prilikom ustanovljenja novih biskupija odlučio ostati u biskupiji Novo Mesto. Peto sam, najmlađe dijete u svojoj obitelji. Roditelji su se bavili seoskim gospodarstvom te su tvrdim radom privređivali što nam je bilo potrebno za život. Otac je tragično preminuo prije 16 godina. Roditelji su nas naučili marljivosti i dubokoj vjeri. Svaku smo večer molili krunicu, redovito smo išli na nedjeljnu misu u crkvu, udaljenu 6 kilometara.

U župi sam, zajedno s mojom braćom, vrlo rano postao ministrant, što me je jako radovalo. Po završetku osnovne škole želio sam odmah postati svećenik. No radi slabijeg uspjeha u školi nisam uspio upisati gimnaziju pa sam krenuo u zanatsku školu. Nakon mature, upisao sam studij teologije i ušao u bogosloviju. Kada danas, poslije jedanaest godina mog svećeničkog poslanja, gledam unazad, siguran sam da je to bila ispravna odluka koja me ispunjava veseljem i srećom. Vrlo rado sam svećenik, i jako sretan svećenik.

Koliko je živ i dinamičan vjerski život u župi?

To je tradicionalna, seljačko radnička župa. Stanovnici su više manje zaposleni u Novom Mestu, a bave se i poljoprivredom i vinogradarstvom. U vjerskom životu mještana jako je prisutna tradicija, a manje je osobne duboke vjere. Župa broji oko 2100 vjernika, od toga ih približno tri stotine dolazi redovito na nedjeljnu misu. Zbog velike prisutnosti tradicije teško je uvesti nešto novo. Vjernici smatraju da im je nedjeljna misa dovoljna. Pokušavamo ih na razne načine privući kakvoj novoj stvari, koja bi im pomogla produbiti osobnu vjeru. Nešto smo uspjeli s gostima mjeseca, također i s filmskim večerima, na kojima je sudjelovalo mnogo župljana. I na ostalim duhovnim događanjima i projektima zamjećuju se mali pomaci naprijed. Tako je u proteklim godinama najviše zaživio rad s mladima, što nas ispunja nadom da će se stanje u našoj župi popraviti.

Vi djelujete na župi iz koje je nikla blažena s. Krizina, koja vas povezuje s ostalim Drinskim mučenicama. Kako gledate na tu činjenicu?

Premda do svog dolaska u tu župu (2011.) za blažene Drinske mučenice još nisam čuo, Bogu sam zahvalan što me je poslao ovamo. Po upoznavanju njihova života i mučeništva, rastem ja osobno, a i čitava župa. U nekim događanjima proteklih godina jasno prepoznajem – što mogu sa sigurnošću potvrditi – da su blažene mučenice imale „svoje prste“ umiješane u to. Osjećam se pozvanim da, prema svojim mogućnostima, širim štovanje Drinskih mučenica u slovenskom prostoru. Možda je upravo to ono što Bog želi od mene: da promičem njihovo štovanje u Sloveniji.

Recite nam nešto o proglašenim slovenskim blaženicima i o njihovu štovanju, te jesu li poznate i Drinske mučenice u Sloveniji, među kojima su dvije Slovenke.

U Sloveniji smo svog prvog blaženika dobili tek 1999., kad je u Mariboru sv. Ivan Pavao II. proglasio blaženim Antona Martina Slomška, mariborskog biskupa. Njegovo se štovanje vrlo brzo proširilo po cijeloj Sloveniji. Drugi proglašeni blaženik je mučenik Alojzij Grozde, kojega su 1943. slovenski partizani krivo osudili i usmrtili. Blaženim ga je proglasio kardinal Tarcisio Bertone na euharistijskom kongresu u Celju, 13. lipnja 2010. I štovanje ovog blaženika brzo se proširilo među slovenskim vjernicima.

Kod blaženih Drinskih mučenica stvar je malo drugačija. Sam postupak a i proglašenje blaženima događali su se drugdje, izvan Slovenije. Naš vjerski radio i novine o tom su događaju govorili i pisali, pa se sada polako širi svijest i štovanje blaženih sestara. Najviše toga događa se u njihovim rodnim župama. U našoj im se župi svaki dan molimo, a na njihov blagdan, 15. prosinca, upriličeno je cjelodnevno klanjanje pred Presvetim. No, trebamo razmišljati što se još može učiniti kako bi ih vjernici više upoznali i nasljedovali njihov primjer.

Kakav je Vaš osobni stav prema svecima i blaženicima?

Ja osobno imam veliko povjerenje u blažene i svece i rado se preporučam njihovu zagovoru. Čini mi se da je bez njih teško živjeti vjeru. Oni nam pokazuju da se za prave vrjednote isplati trpjeti. Poručuju nam da je život mnogo više od onoga što vidimo i imamo. Sveci potvrđuju da su Isusove riječi istinite i pomažu nam da vjernije slijedimo Isusa.

Iako ste o Drinskim mučenicama čuli tek u godini njihove beatifikacije, u čemu vidite njihovu aktualnost, koja bi bila njihova poruka nama danas?

Za blažene mučenice sam prvi puta čuo tek kad sam 2011. došao za župnika u ovu župu, rodnu župu mučenice s. Krizine. Bio je to za mene mali šok, jer nisam znao što to zapravo znači da će naša župljanka biti proglašena blaženom. Odmah sam pozvao vjernike da u što većem broju sudjeluju na njihovoj beatifikaciji u Sarajevu. Odazvalo se stotinu vjernika iz naše župe. Tek sam u dvorani doživio kako je to veliki događaj i shvatio sam veličinu Drinskih mučenica. Nevjerojatna je ta njihova snaga, njihova vjera i pripadnost Kristu! Radije su žrtvovale svoje živote, nego pogazile zavjet. To mi je dalo veliki poticaj. Znamo da danas čistoća i vjernost zavjetu ili obećanju nemaju gotovo nikakve vrijednosti u društvu. Rijetki su koji se trude oko tih vrijednosti. A blažene sestre nam govore upravo to: da krepost čistoće i vjernost Kristu vrijede više od života. To mi se čini nevjerojatnim i uvijek me ponovno duboko dirne.

Druga jako važna stvar je njihova međusobna povezanost. Ili, rekao bih, pomicanje granica. Podsjetimo se, tih pet sestara povezuje četiri narodnosti: dvije su Slovenke, jedna Hrvatica, Austrijanka i Mađarica rođena u Hrvatskoj. Danas kad vidimo kako se Europa ograđuje, podiže zidove, te nam mučenice govore da nije rješenje u ogradama i granicama. Treba ići preko granica, kako nacionalnih, tako i vjerskih i kulturnih. One su bile navjestiteljice Isusa Krista svim ljudima i svim krajevima u kojima su živjele i djelovale, a danas su glasnice cijelom svijetu. Pokazuju nam kako možemo nadići granice, i da je ljubav prema Bogu i bližnjemu jača od svake prepreke. Toga nam danas nedostaje općenito u svijetu.

Vjerujem da im se utječete u molitvi. Jeste li iskusili njihov zagovor?

U našoj župi kod svake svete mise molimo molitvu za njihovo proglašenje svetima, otisnutu na sličicama koje smo podijelili vjernicima. I ja im se osobno preporučam i molim ih da, poput njih, ustrajem u vjernosti do kraja života. U župi su se dogodila i uslišanja po zagovoru Blaženica, o čemu više u nastavku ovog biltena, u rubrici Milosti i uslišanja.

Vaša poruka za kraj svim štovateljima bl. Drinskih mučenica.

Nastavite i dalje zdušno raditi na izdavaštvu, na tom velikom poslanju, kako biste uz pomoć pisane riječi širili istinu o veličini i važnosti svetaca i blaženika u našem životu vjere. Potrebno je o njima govoriti i pisati, osobito o primljenim milostima koja se događaju po njihovu zagovoru. Neka vas Bog podupire u vašem radu.

A svi mi, čitatelji ovih redaka, utecimo se s pouzdanjem u moćni zagovor blaženih Drinskih mučenica i nemojmo se nikada umoriti promicati glas o njihovoj ljubavi i vjernosti kako bi se, po njihovu primjeru i zagovoru, mnogi još više približili Bogu.

Razgovor vodila s. M. Ozana Krajačić

IZVOR: DRINSKE MUČENICE - Informativni bilten Vicepostulature (Srpanja 2016., br. 16), str. 10-13