Razgovor s don Antom Bakovićem

Posjetili smo i za razgovor zamolili don Antu Bakovića, svećenika, župnika, borca za ljudska prava i za obitelj, dobro poznatog većini katolika, ali i mnogo šire. U knjizi „Drinske mučenice“ opisao je svoje potresno svjedočanstvo o mučeništvu sestara u prosincu 1941. te kako je kao dječak ispraćao njihova mrtva i iznakažena tijela na rijeci Drini u Goraždu. To je iskustvo ostavilo neizbrisiv trag u njegovu životu.

Poštovani don Anto, Vi ste očevidac smrti Drinskih mučenica, što je zasigurno bitno obilježilo Vaš život. Recite nam jesu li one utjecale na Vaše životne odluke?

Blažene Drinske mučenice nisu izravno utjecale na moje životno opredjeljenje, ali su svakako postavile temelj mojega svećeničkog poziva. Kada sam toga jutra, 15. prosinca 1941. godine, kao dječak došao na obalu Drine, tresao sam se u nevjerici od neugodnog iznenađenja ugledavši mrtva tijela redovnica. Prethodne noći jasno su se čuli krikovi zatočenih sestara sve do naše kuće koja se nalazila nedaleko od vojarne u Goraždu.

Moja je pokojna majka već te iste noći posvetila molitvu 3 Očenaša i 3 Zdravo Marije tim ubijenim časnim sestrama. Ona se već tada utjecala u njihov zagovor. Vjerovala je da će Crkva kad-tad priznati njihov svet život i mučeničku smrt. Od tada Crkvu više nisam doživljavao samo kao mjesto svečanih božićnih slavlja i nedjeljnog liturgijskog pjevanja, nego sam počeo shvaćati da je Crkva također progonjena.

Utječete li im se u zagovor?

Cijeloga me je moga burnog života pratila njihova živa prisutnost, a naročit sam zagovor tražio i njima se utjecao u teškim životnim kušnjama u progonstvu zatvora i maltretiranja, kada nisam imao ništa osim usmene molitve. Bio sam bez brevijara, bez molitvenika i bilo kakve knjige. Često sam im se molio za vrijeme istrage i osjetio njihov zagovor. Evo, i u ovim se poznim danima svoga života njima utječem.

Jeste li na župama Vašeg pastoralnog djelovanja govorili župljanima o događaju na Drini?

U vrijeme kada nije bilo poželjno okupljati djecu na župni vjeronauk ja sam se usudio, ali sam zato i stradavao – optuživan i zatvaran. Djeci nisam govorio o Drinskim mučenicama jer je bilo opasno, ne što se mene tiče, već zbog same djece. No, u zatvorenom krugu svećenika i vjernika, naročito za vrijeme moga djelovanja u Janjevu, rado sam govorio o svetosti života i mučeničkoj smrti sada blaženih Drinskih mučenica.

Što bi se, po Vašem mišljenju, trebalo činiti da ih vjernici bolje upoznaju i da se širi pobožnost prema „zagovornicama mira“, kako ih Vi nazivate?

Bio sam na beatifikaciji u Sarajevu, a i večer prije toga na bdijenju u crkvi Kraljice svete krunice. Sve je bilo dostojanstveno i vrlo svečano, kako su Drinske mučenice i zaslužile. Vjerovao sam da neće biti nikakvog incidenta jer, na kraju krajeva, svima je bilo, na neki način, žao što su te sestre tako stradale.

No, ja sam priželjkivao u svojim snovima da dan beatifikacije bude dan srednjoeuropskog slavlja; da Srednja Europa dođe u Sarajevo te tako bude ostvarena poruka blaženih Drinskih mučenica koju ja živo osjećam. To je poruka povezivanja, razumijevanja i tolerancije među različitim narodima, ne samo na ovim našim prostorima već i šire, a to je poruka ekumenizma. U Bosni i Hercegovini ima još puno neriješenih pitanja. Potpuni mir, u pravom smislu riječi, nije dostignut. Drinske mučenice, zagovornice mira, mogle bi pomoći u stvaranju suživota i slobode za sve narode koji tu žive – stvoriti novi duh gdje će se roditi pravo prijateljstvo između sva tri naroda.

Dakle, štovanje blaženih Drinskih mučenica trebalo bi proširiti izvan nacionalnih okvira i granica. Potrebno ih je „internacionalizirati“, upravo zbog toga što su iz različitih zemalja. Središnja godišnja proslava 15. prosinca mogla bi biti svaki put u drugoj državi, odnosno gradu (Sarajevo, Zagreb, Ljubljana, Beč i Budimpešta), a biskupijske i župske proslave vidim kao hodočašća u Goražde, Pale i Sarajevo. Na taj bi se način najbolje širio glas o njihovu svetom životu i mučeništvu, povećavao bi se broj štovatelja, a onda će se iz te pobožnosti roditi i koje čudo.

U čemu vidite njihovu aktualnost i poruku? Slušajući Vaše nastupe, čujemo da ih spominjete kao zaštitnice žena.

Danas je žena prilično ponižena. Kakva se drama odigrava u srcu mlade silovane žene, ne možemo ni zamisliti. Čitamo dnevno u novinama o silovanim, poniženim, obeščašćenim ženama. Možda bi danas trebalo širiti štovanje blaženih Drinskih mučenica upravo sa stajališta ponižene žene. Naši su prostori posebno poznati po tome što je bilo puno silovanih žena i tijekom Drugoga svjetskog rata i ovog posljednjeg.

Što još prepoznajete kao njihov poziv upućen nama danas?

Posebno bih naglasio njihovu vjernost. Ostati vjeran do kraja – kakva je to vrlina! One su ostale vjerne Isusu Kristu i svojim zavjetima, do kraja. I ne samo uz cijenu trpljenja već i uz cijenu prolijevanja krvi!

Vama je kršćanska obitelj posebno na srcu. Mogu li nam Drinske mučenice u tom vidu pomoći, izmoliti nam opstanak i obnovu obiteljskog života?

Da, ponajprije bi današnji kršćani trebali naći uzor u Drinskim mučenicama, jer su one ostale vjerne svojoj Crkvi, vjeri i Isusu Kristu. A danas smo postali vrlo nemarni: kolike su tisuće vjernika, a koliko ih nedjeljom i blagdanom dođe na misu?! Dakle, jedna velika nemarnost prisutna je u svemu – nemar u odnosu na nedjeljnu misu, obiteljsku molitvu, rađanje djece… Trebamo tražiti zagovor bl. Drinskih mučenica za obnovu obiteljskog života. Toliki su dali život za svoju vjeru, a mi ni deset minuta dnevno ne možemo posvetiti obiteljskoj molitvi?!

Vaš život i djelo možemo promatrati s dva aspekta: jedno je nastojanje da se prošlost ne zaboravi – kroz vaša osobna iskustva i povijesne činjenice koje ste iznijeli u Martirologiju, a s druge strane ste veliki promicatelj života, borac za djecu i obitelj. Što Vas je potaklo na to?

Motivaciju za svoju borbu za život, djecu i obitelj pronašao sam u enciklici Humanae Vitae pape Pavla VI., iz 1968. godine, u kojoj između ostaloga govori o vrijednosti ljudskoga života. Tada još nitko nije bio ozbiljnije zabrinut za starenje i izumiranje hrvatskoga naroda. Ja sam mnogo o tome razmišljao i molio se. Već tada sam se počeo zalagati za život, prihvaćanje jednog djeteta više u obitelji. Kao pobornik života mogu reći da bi bl. Drinske mučenice mogle biti uzor i starima i mladima i djeci, svim uzrastima. Svima koji prepoznaju njihove vrline i njihova dobra djela za sve potrebite, kojima su bile uvijek na usluzi. One nisu pripadale narodu s kojim su živjele, nisu bile tamo rođene, već su došle iz drugih zemalja – iz Austrije, Slovenije i Hrvatske, a roditelji s. Bernadete bili su Mađari. One su bile prave misionarke, potpuno i do kraja su se žrtvovale.

Što biste poručili čitateljima?

Posebno bih naglasio da bl. Drinske mučenice mogu i trebaju biti uzor crkvenim ljudima: redovnicima, redovnicama, svećenicima, đakonima, bogoslovima. Stoga moja poruka ide u prvom redu nama, crkvenim osobama. Danas, kada se govori o krizi zvanja i manjku radikalnosti, potrebna je temeljita duhov - na obnova Crkve. Papa Pio X. je rekao: „sveti svećenici – svet narod.“ Tako su i bl. Drinske mučenice ponajprije poziv na svetost crkvenim osobama. Zašto one ne bi bile zagovornice svećenika, redovnika i redovnica?

Mučeništvo je kruna svetog života. Blažene sestre ne bi podnijele mučeništvo da nisu bile osobe molitve, žrtve i odricanja. Čitav njihov život, svaki njihov dan, sa svim malim stvarima, bio je svjedočenje Božje ljubavi. Zato nam one pokazuju put za duhovnu obnovu svih vjernika u Crkvi. Crkva treba obnovu! Stoga nije dovoljno poticati na obraćenje samo grešnike nego i sve one koji su u Crkvi.

Osim toga, posebno mi je na srcu Bosna i Hercegovina, podijeljenost naroda na tim prostorima, gdje još nema u potpunosti pravoga mira ni slobode. Duboka mi je želja stvaranje novoga duha zajedništva, gdje će se sva tri naroda sprijatelji-ti, a poveznica bi bila „Bosanska Gospa“ u maglajskom svetištu sv. Leopolda Bogdana Mandića. Zamišljam Gospu kako pod svoje skute skuplja sve narode koji žive u toj zemlji, slično kao što blažena s. Jula – na slici u župnoj crkvi u Starom Petrovom Selu – dijeli kruh svima bez razlike na vjeru i naciju.

Razgovor vodila: Ljubica Pribanić

Izvor: DRINSKE MUČENICE – Informativni bilten Vicepostulature, Br. 11 – prosinac 2013., str. 10-13.