Današnji evanđeoski odlomak svjedoči nam o susretu koji nadilazi zakon u kojem se traži izbacivanje iz društva, društvenog života i obitelji. Čovjek, gubavac, koji nije imao više što izgubiti susreće Isusa i u njemu prepoznaje onoga koji je drugačiji, koji ga prihvaća, ne izbjegava ga. U tom susretu možemo iščitati poziv na poniznost i molitvu. Razmišljajmo zajedno o tome.

Odmah uočavamo reakciju čovjeka u nevolji – baca se na koljena i moli. Gledano ljudski, ništa mu nije ostalo, poput mrtvaca je. No, u njemu postoji želja za životom, ne predaje se. Nije se prepustio tuzi i očaju nego se bori za svoje mjesto. Ne čini to namećući se ili prijeteći. Čini to tiho i ponizno. Dolazi pred Gospodina, pada na koljena i moli. Traži njegovu volju – „ako hoćeš“. Kao da hoće reći „učini na dobro društva u kojem živim“. Iznenađuje li nas njegova mirnoća, njegova predanost Božjoj volji?

Uranjajući u otajstvo susreta zauzmimo mjesto gubavca. I u našem životu postoji nešto zbog čega se osjećamo osamljeni, neprihvaćeni, zbog čega nam je neugodno. Najradije bismo se pokrili i nestali. Što nam je tada činiti? Slijediti primjer ovog gubavca – zauzeti stav poniznosti i pred Bogom i pred ljudima. Vjerojatno je čuo pogrde dok je prilazio Isusu, ta nije mu bilo dopušteno ući u naselje. Ali to ga nije obeshrabrilo. Znao je kome ide. Prišao je i bacio se na koljena i molio. Molio za volju Božju u svom životu.

„Tad grijeh svoj tebi priznah i ti si mi krivnju grijeha oprostio.“ (Ps 32, 5) Prepoznajemo i ovdje sliku nas, grešnika, gubavaca, i Boga, Gospodina, koji oprašta, pruža ruku.

Zastanimo kratko i na Isusovoj reakciji u Evanđelju – on pruži ruku. Koliko puta smo bili svjedoci nečije patnje zbog osamljenosti, bolesti, nerazumijevanja ili nečega po čemu je netko drugačiji. Pokušajmo od danas u takvim trenucima odgovoriti na Isusov način – pružajući ruku. Ovaj susret nam daje divan primjer ponizne molitve koja liječi naše slabosti od kojih ne možemo ozdraviti bez Isusa. Ali i primjer suosjećanja s patnikom kada ga svi otpišu. Ne samo suosjećanje prema drugome nego i prema sebi jer često sami sebe otpišemo.

Naše slabosti su naša guba. Odgovorimo ponizno na poziv današnje Riječi te molimo „ako hoćeš, možeš me očistiti.“ (Mk 1, 41)

s. Ivana Ćurić, FDC