Prva korizmena nedjelja pred nas stavlja Markovo evanđelje u kojem on na vrlo jezgrovit i sažet način govori o Isusovoj kušnji u pustinji. „Duh ga nagna u pustinju“, kaže evanđelje.

Isus u sebi osjeća snagu Duha koji ga vodi u pustinju gdje on u molitvi i postu provodi četrdeset dana i četrdeset noći. U ovom korizmenom vremenu i nas Isus poziva u pustinju kako bi našem progovorio srcu (Hoš 2,16). Pitajmo se: Jesmo li spremni ući u pustinju? Imamo li snage maknuti se iz vreve i buke i slušati glas Boga koji želi progovoriti našemu srcu? Pustinja je povlašteno mjesto nesmetanoga susreta s Bogom. Pustinja je mjesto promjene našega srca.

Današnje evanđelje poziva nas na zaustavljanje užurbane svakodnevnice. Poziva nas da na trenutak ostavimo poslove kojima se bavimo, da maknemo brige i da se pripustimo Božjoj ljubavi. Pustinja je za nas ljude teška jer nas poziva na samoću i tišinu. A tako je teško šutjeti, tako je teško biti sam. No, upravo je samoća i šutnja potrebna da bismo osluškivali Boga i da bismo čuli njegovu riječ. Isus nas čeka. Možemo li se odvažiti, barem u ovo korizmeno vrijeme, na pustinju?

Evanđelje nadalje govori da je Isus u pustinji bio iskušavan od Sotone. Sin Božji, sama dobrota i pravednost, iskušavan od zla. Isus Put, Istina i Život napastovan od mrzitelja života i istine. Zar nas ta spoznaja ne bi trebala probuditi iz mlakosti i nagnati nas da zagrlimo Isusa koji je dopustio da bude iskušavan kako bi nama pokazao da zlo nema zadnju riječ. Isusova kušnja u pustinji u isto je vrijeme i naša kušnja, a njegova je pobjeda i naša pobjeda u teškim trenutcima. Sotona napastuje i iskušava u svakom trenutku. Čini to s velikim zadovoljstvom, nema zadnju riječ. Današnje evanđelje nam otkriva da je zlo zapravo slabo jer je Isus pobijedio zlo, a on je uvijek tu, bori se za nas. On pobjeđuje. On nas otkupljuje.

s. M. Ema Škriljevečki