Samo je tijela nosila Drina
da spomen trajni ostavi nam,
kad ruže bijele rijekom zaplove,
sve da nas združi ljubavi plam.

Jer, ništa ne može ubiti dušu,
dušmanska kama ne dotaknu nju.
Vjerom dubokom u Isusa svoga
pretvoriše poraz u pobjedu.

U noći gluhoj, il’ praskozorje,
dok tiha voda ljubi svoj žal,
“Berchmana, Krizina, Antonija, Jula,
Bernadeta” – šapće hitri joj val.

Samo je tijela odnijela Drina.
Još žive im oči su gledale raj.
Duše su njihove, golubice bijele,
sletjele Kristu u zagrljaj.

Ana Šušković