I opet, eto, putujemo k vama,
Vi drage naše sestre, utočišta,
I rame za odmor umornih nam tijela
Što teže k višem, da ne budu – ništa.

U svijetu gdje se tako brzo živi
Da žrtva i svetost tako naglo gasne,
Mi želimo da se vrati povjerenje
U dane mirne, istinite, jasne.

Mi želimo više. Ne imati više.
Mi želimo moći sve se više dati.
I mijenjati sebe, da malo po malo
I oko nas dobro može mirno rasti.

Mi uzor imamo. Vas, o sestre drage,
Što sjajite sjajem ko Svevišnjeg lice.
Čekajte nas, eto, mi stižemo k vama!
Čekajte nas, drage drinske pobjednice!

Ana Šušković