Moja draga teta Jula brižno je bdjela nada mnom i davala mi divne pouke svojim primjerom, a ponekad i riječima, punim dobrote. Promatrala sam ju kada je ponekad zamjenjivala kuharicu u kuhinji. Radila je tiho i sabrano te često poluglasno izgovarala – sigurno da i mene potakne – strelovite molitve.

Kad je došlo vrijeme da odaberem zvanje, savjetovala me da svaku večer izmolim krunicu da mi draga Gospa pomogne da budem redovnica. To sam revno i činila.

Sigurno je i teta Jula molila i žrtvovala na tu nakanu. (…) Moja dobra teta je pretrpjela mučeništvo i smrt upravo na moj 22. rođendan, 15. prosinca 1941. Čvrsto sam uvjerena da imam veliki udio milosti na žrtvi njezina života