U ponedjeljak, 24. rujna 2018. godine, župa  Presvetog Trojstva u Novom Travniku proslavila je spomendan blaženih Drinskih mučenica, svoj drugotni patron. Njihov spomendan se iz pastoralnih razloga u ovoj župi slavi na dan njihove beatifikacije koja je bila 24. rujna 2011. godine u Sarajevu.

Svečano euharistijsko slavlje predvodio je fra Velimir Bavrka, župnik župe sv. Juraja u Vitezu. Ovom slavlju prethodila je trodnevna duhova obnova fra Velimira pod temom: Otkriti Krista kao blago svijeta. Prije mise kroz ove dane bila je molitvena priprema koja je uključivala:  molitvu krunice,  poticaje Blaženica, litanije i zajedničku molitvu puka Božjega za zagovor onih koje su bile vjerne Bogu i pod cijenom vlastite krvi. Obnova je vjernicima bila duhovna prilika za puštanje Isusa u srce i poziv za uzdizanjem prema Bogu te silaženje sa svojih vlastitih vrhunaca u odluci biti Isusov 100 %, i to uključujući dva momenta: vjeru i djela u konkretnom svijetu.

U uvodu svete mise predslavitelj je ovim riječima pokušao nazočne vjernike učiniti 100 % posto prisutnima na susretu s Isusom kroz svetu misu: ”Braćo I sestre! Dragi štovatelji Drinskih mučenica! Mučeništvo pet sestara Družbe Kćeri Božje ljubavi je tragična, ali slavna stranica Crkve Katoličke u plemenitom narodu naše Bosne. Danas Crkva veliča ove svoje kćeri, istinske kćeri Božje ljubavi, koje su svojom mukom pokazale da su ljubav i praštanje puno jači od mržnje i okrutnosti. Kalvarija njihove patnje postala je Tabor njihove slavne preobrazbe.”

Nakon Službe riječi u prigodnoj propovijedi fra Velimir se osvrnuo  na život Blaženica  kao  Božje djelo: “Sabrali smo se očuvati memoriju na ono što se zbilo Drinskim mučenicama. Želimo počastiti žrtvu onih koji su uistinu posvjedočili svoju vjeru, svoj identitet za ono čemu su pripadali, a pripadali su Kristu. Pet redovnica, golih ruku, ojačane samo vlastitom vjerom, pokazale su da se može oduprijeti zlu. Može se pobijediti zlo, kad se i dopusti da budemo pogođeni, ali ne popuštajući njegovoj prijetnji. Mučenici umiru, ali rascvjetavaju pravu ljudskost. Na pakao koji je načinio čovjek, s logorima, mučilištima, ratovima, mučenik odgovara prizivom raja. “

 Važnost  sudioništva u žrtvi Isusa Krista propovjednik je nastojao ugraditi u srca slušatelja: “Lijepo je što smo mi u vjeri svoga srca, vjeri svoje duše, sudionici žrtve, djela koje je Krist činio, a to je prije svega: žrtva, žrtva bez koje mi, kršćani, ništa ne možemo shvatiti. Sveto pismo samo kaže:  ̔Isus iz onoga što prepati naviknu slušati ̓! Ta patnja čovjeka okreće od ovoga propadljivog, prolaznoga i uzdiže ga na jedan tajanstven način u otajstvo otkrivanja Božje prisutnosti u našem životu. Zato smo u patnji, u suzi, u boli, u crnini kao naše majke u ovom našem podneblju, koje su izgubile svoju djecu, svoje muževe, najbliže tome otajstvu. Kako su velike naše majke! Kako ste velike vi, drage mame! Lašvanske mame i bake koje ste svojim molitvama sačuvale svoj kraj!”

Unutar homilije fra Velimir je iznio primjer jednog sprovoda kojeg nikada neće zaboraviti i naglasio je kako smo svi često puta svjedoci onih koji su u boli i patnji: “U jednoj obitelji otac je mlad stradao, imali su jednog sinčića s četiri godine i kad su spuštali lijes oca, taj sinčić se uhvatio oko struka svoje mame, i jecao je i plakao. Sve svoje nade, svu svoju ljubav naslonio je na mamu, objesio se oko njenog struka, svi smo plakali, ali, nažalost, tu nije bio kraj. Samo možda nekoliko mjeseci kasnije mama je njegova teško oboljela od opake bolesti i umrla nakon par mjeseci. Opet pokop i zbilja se dogodio trenutak s puno tuge, ali i milosti Božje. Taj isti dječak, kad smo spuštali lijes mame, a oko njega su bili njegovi stričevi i tetke,  odjednom se istrgnuo i objesio na križ na kojemu je pisalo ime njegove majke. Prije nekoliko mjeseci objesio se oko majke, a sada o križ.  Jer to je oslonac dragi moji, to je milosni trenutak, u trenucima najveće boli i tuge taj dječak nam svjedoči: evo vam Isusa! Evo vam križa, oko kojeg se morate objesiti i osloniti jer ništa vam drugo nije ostalo. Jer ne može te ovaj svijet utješiti, ne mogu ni stričevi, ni tetke, ni svećenici, ali možeš taj križ Isusov prihvatiti u kojem možeš naći svoju nadu i svoju snagu. Sestre i ovaj dječak su znali da nas ovaj svijet ne može utješiti, ali u križu koji prihvaćaš nalaziš spas.”

Nadalje je kroz svoju propovijed stavio za uzor Blaženice i majku Mariju. “I mi smo se večeras ovdje došli nasloniti na križ Isusov, kao što su to sestre mučenice učinile, jedino im je ostalo ono što je najsnažnije, zagrliti Isusov križ.  Došli smo se poput Marije isplakati jer je prorokovano:  ̔Marija, mač boli će probosti tvoje srce ̔! Mi istinu tek možemo svjedočiti, istinu izgovaramo kad dotaknemo patnju, kad vidimo suzu na svom oku, kad smo na neki  način bespomoćni. Taj mač boli probo je srce Marijino, u tom trenutku kad je primala mrtvo tijelo u svoje krilo. Isus nam daje spokoj, a to je jedan duboki osjećaj mira! U Bogu je sve moje, to je ono, moj Bog i moje sve.  Isus je znao što je spokoj, sjetite se serijala, miran pred svojim progoniteljima, miran pred Pilatom, miran pred Herodom, jer on zna kuda ide, a drugi su izgubljeni, drugi se muče sa sobom na drugi način, muče se vlastitom savješću. I naše Blaženice su bile mirne dok su se mučitelji njihovi mučili sa svojom savješću i njihove posljednje geste su bile izričaj spokoja: moj Bog, moje sve. One su shvatile kako se milost na milost dobiva, pa makar doživjele najteže teškoće”, riječi su fra Velimira kojima je pozvao vjernike da nauče formulu života koja traži da se uzme križ, da se uči od Isusa, a ne od ovoga svijeta, ne od lažnih proroka ovog svijeta.

Fra Velimir je na kraju zaključio kako je vidio puno sretnih ljudi s križem i patnjama i bolima, za razliku od onih koji imaju sve, koji su po zemaljsku uspješni, ali koji stalno jadikuju, stalno imaju neki problem. Oni koji su navikli živjeti s križem i patnjom, koji znaju što znači živjeti sa suzama svaki dan, oni su ispunjeni, radosni, puni u sebi, svaki dan. I pozvao je sve nazočne da uče od blaženih Drinskih mučenica, da se jedino iz križa i boli svakodnevnice ustaje u zagrljaju Boga. One su primile svoju nagradu, ušle su u vječne stanove kao kćeri Njegove ljubavi, a mržnju agresora pobijedile su ljubavlju prema onome koji ih pozva, umirući s vapajem prema Njemu: ”Isuse spasi nas!”

Vlč.  Ante Ledić, župnik župe Presvetog Trojstva je na kraju zahvalio vjernicima što su ove godine u velikom broju kroz trodnevnicu, a i danas dolazili u crkvu. Ne samo na misi, nego i sudjelovanjem na pobožnostima krunice, klanjanja i posljednjeg dana duhovne obnove gdje su vjernici mogli primiti bolesničko pomazanje, oni su odali poštovanje i zahvalnost svojim zagovornicama i zaštitnicama – Drinskim mučenicama. Zahvalio je braći svećenicima, časnim sestrama Kćeri Božje ljubavi na njihovim Blaženicama, pjevačima, prakaratorima, ministrantima i svima koji su na bilo koji način dali svoj doprinos duhovnom slavlju.

Na osobit način je zahvalio fra Velimiru Bavrki, koji je nadahnutim riječima vodio misna slavlja i pobožnost klanjanja kroz ova četiri dana. Istaknuo je kako je nemoguće iskazati svoje osjećaje i zahvalnost za milosti Božje koje su darovane tijekom duhovne obnove.

Bl. Drinske mučenice, molite za nas.