Kod promišljanja o mučeništvu s teološkog aspekta potrebno je istaknuti jedan od bitnih kriterija, a taj je dragovoljno prihvaćena smrt. Osoba, koja ljubi Boga iznad svega, prihvaća smrt jer ljubi svoju vjeru ili određenu kršćansku vrjednotu. Pri tome nije nužna izričita prijetnja smrti. Dovoljno je da same životne okolnosti nose u sebi tu mogućnost ili prijetnju. Postojanost mučenika očituje nutarnju spremnost umrijeti za Krista, ako zatreba. A kada taj “ako zatreba” dođe sasvim blizu, po okolnostima zla i nasilja, on i tada ostaje postojan, neslomljiv.

Neki će možda takav stav mučenika nazvati nerazboritošću. Da, ako slijede samo dosege svoga razuma, i ništa više od toga. Ako se ne usude ići dalje i zakoraknuti na prag vjere, ako ga ne prekorače snagom Duha Kristova, takvi ne mogu shvatiti koliko neshvatljive razumnosti kriju žrtve ljubavi naših mučenika. Dok razum strepi pred opasnošću i pred prijetnjom smrti, ljubav gleda i “razumije” drugačije. Ona sluša Život koji govori u evanđelju: Tko izgubi život poradi mene i evanđelja, naći će ga.

Govoriti o mučenicima znači govoriti o stavu osobe pred određenim okolnostima života. Mučenici su utjelovljenje stava i postojanosti usred kušnji života. Oni su trajni izazov svim nepostojanim trskama koje ljulja svaki nalet vjetra ideologija svijeta. Mučenici propitkuju svakoga od nas, bez obzira kojem životnom staležu pripadao. Svatko je, barem ponekad, u napasti da bude trska. Biti trska često puta izgleda ugodnije, lakše i popularnije. Zato Bog, mudri voditelj ljudske povijesti, ni u jednom vremenu nije zaboravio ponuditi svojima lijek kako ne bi podlegli iskušenjima. I mučenici su jedan od tih providnosnih lijekova. Oni liječe opasnu i raširenu bolest današnjeg čovjeka i kršćanina koju možemo nazvati bolest nepostojanosti.

I Drinske mučenice su snažan i rječit lijek protiv te bolesti. Njihov život je potpuna suprotnost nepostojanosti trske, koju ljulja svaki udar vjetra. Njihov život je postojanost u dobru unatoč svemu, vlastitom krvlju potvrđena. Stoga govoriti o njima treba ići u tom smjeru: u središte pozornosti staviti osobu i njezin stav, dok su povijesne i društvene okolnosti samo kontekst koji je doprinio da likovi ovih sestara budu razotkriveni kao uzori koji svijetle. Čime nam svijetle? Onim vrijednostima koje su se kalile u nevolji i kušnji. I uzdržale su ih na životu, onom koji nema svršetka.

Okolnosti su izazov za zauzimanje određenog stava, a stav je utemeljen na osobnom uvjerenju. Što je uvjerenje jače – u vrijednost ideala koji ta okolnost stavlja u pitanje – to je postojanost osobe čvršća. Ona postaje hrid, utvrda koja se ne ruši ni pod naletom strašne oluje rata ni pod udarom vjetra ljudske požude i bezumlja. Na izazove svaki pojedinac reagira drugačije. U istoj okolnosti možemo naići na heroje, ali i na kukavice; mučenike, ali i otpadnike; zanosne borce, ali i mlitavce. Isto podneblje, a tako različiti plodovi!

Netko ostaje do kraja i ustraje dijeleći s drugima kruh nevolje, netko bježi tražeći spas od nevolje. Nevolja pokazuje tko je tko. Da je tama tamna, to najbolje znamo tek kad dođe svjetlo dana. Tko su mučenici i što su spremni podnijeti za Krista i za vrijednosti koje je on živio i proglasio vječnima, najjasnije se očituje u okolnostima nevolja i progonstava, bilo onih izvanjskih bilo nutarnjih, samo Bogu znanih.

Okolnosti su sredstvo, posredništvo, put do mučeništva, ali ne na način nužnosti već mogućnosti. Bog, koji je u svojoj srži ljubav, može pripustiti patnju svoga stvorenja, no nipošto željeti ju. Pripuštena patnja je mogućnost za veću ljubav. Ona je poziv na jače prianjanje uz onoga koga se ljubi. Tu nema nužnosti, prisile, nikakvog “moranja”. Patnja, da bi bila plodonosna za čovjeka – a to Bog želi!, jest poziv, a ne pritješnjenje. Ona poziva na odgovor.

Uzvratna ljubav ne niče iz tla prisile nego iz slobode duha. Društvena i povijesna okolnost može trpljenjem pritisnuti život i savjest osobe, može je mljeti kao pšenicu u žrvnju, ali samo dahom Duha i slobodnim pristankom osobe ta “mrtva materija” patnje može biti pretvorena u ljubav, u život. Samo tada ta okolnost, kušnja, pripuštena od Boga, rađa životom i blagoslovom – za sebe i za druge. Stoga ući u patnju, a da se ne izgubi njezino nutarnje blago, jest veliko životno umijeće, mudrost odozgor. Ne shvaćaju to svi. Mnogi ne nauče to ni kroz svoj, možda i dugi, životni vijek. Umijeće plodonosne patnje može se jedino izmoliti

Veličina kršćanskih mučenika i trajnost njihove poruke jest upravo u tome: oni su znali oploditi vječnošću prolaznu okolnost životne nevolje. Na okolnost trpljenja, u kojoj su živjeli ili su se odjednom našli, gledali su pod prizmom vječnosti. Samo tako se ubija njezina gorčina i skraćuje njezino trajanje. Slobodnim prihvaćanjem onoga što je nagoviještalo trpljenje, bol i moguću smrt, mučenici su izišli kao pobjednici.

To su učinile i Drinske mučenice. Okolnosti stradanja i patnje pretvorile su u pobjedu. Mogućnost bijega, kao traženje lakšega, pretvorile su u postojanost do kraja. Nesigurnost, koja je prijetila odasvud, pobijedile su sigurnošću nađenu u Bogu i svojoj savjesti. Nalete vjetra straha za svoje sutra pobijedile su obnovom čina predanja Onome koji ih je mogao izbaviti iz smrti. Potrebu za vlastitom utjehom pobijedile su pružanjem utjehe djevojkama suzarobljenicama na njihovu zajedničkom križnom putu. Hladnoću i studen pobijedile su pažnjom i brigom za drugoga, darujući vlastiti ogrtač promrzlom suzarobljeniku svećeniku. Klevete, poniženja i osude pretvorile su u prigodu molitve za one koji ih progone i zlostavljaju. Tamu zla u vrijeme progona pretvorile su u svjetlo svojom nadom i pouzdanjem.

Dostojno je stoga čuvati spomen na one koji su okolnosti zla i nevolje znali pretvoriti u pobjedu. Njihov život i njihova smrt ne govore o zlu i zlima, već o dobru koje je nadvladalo nalete zla. To je govor o pobjedi ljubavi i ideala. Zato oni privlače i hrabre. Samo nečija pobjeda – a ne govor o zlu – može mi biti poticaj da se borim, i ustrajem… Samo nečija postojanost može biti lijek mojoj nepostojanosti. I nastavit će svijetliti nadom svima koji nisu i ne žele biti nepostojane trske.

s. M. Ozana Krajačić, FDC

Izvor: DRINSKE MUČENICE – Informativni bilten Vicepostulature, Broj 5 – studeni 2010., str. 4-6.