Danas kada po građanskom kalendaru obilježavamo početak nove godine otvorili smo novi niz dana poredanih u sustav mjeseci i tjedana. Uvijek nas na početku nove godine zaokupljaju različite misli i osjećaji.

Imamo osjećaj da je jedno vrijeme prošlo, a s njim i sve ono neugodno te osjećaj da novo vrijeme počinje s nadom da će sutra biti bolje, da će nova godina donijeti novi i bolji život koji nije mogla pružiti stara. I to se ponavlja iz godine u godinu.

Dan u kojem slavimo početak jedne nove godine potiče nas na razmišljanje o vremenskom karakteru našeg ljudskog postojanja. Vrijeme nezaustavljivo prolazi i svi bismo se htjeli uhvatiti u koštac s njime. I dok svi tako jurimo u ovom sadašnjem vremenu i borimo se za neko bolje vrijeme, Crkva pred nas stavlja svetkovinu svete Bogorodice Marije, istinski početak novoga i boljega svijeta. Onu koja je u svome tijelu nosila i rodila Onoga koji je začetnik i dovršitelj vremena.

Marija je živjela isključivo od Božje nade, te ju je s pravom Bog odabrao da ljudima i svijetu rodi novu nadu. Jedino je u njoj i s njom moguće živjeti pravu nadu u bolje sutra, jer nam ona svijetli svojim bogomajčinstvom kao putokaza predanja Onomu koji je vrijeme ispunio vječnošću. I kao što je Marija tražila svoju stabilnost u Bogu, te s nadom u njega došla do cjelovitosti života, neka tako i nama njezino življenje bude primjer i putokaz stvarne nade koja počiva u ostvarenju Božjeg plana za nas. Kada Bog zahvaća u povijest osobe od neznatne službenice postaje ona koju naraštaji nazivaju Blaženom, od neznatne djevojke postaje Bogorodica.

Dopustimo i mi da Bog zahvati našu povijest, naš trenutak da bi i s nama mogao činiti velika djela kako je učinio s Marijom kao i s Majkom Franziskom Lechner čijeg se rođendana danas spominjemo. Zakoračimo hrabro u novu godinu i ne dopustimo da nas vrijeme „gazi“ da vrijeme upravlja nama nego živeći u Božjoj prisutnosti posvećujmo vrijeme u kojem živimo.

s. M. Antonela Rašić, FDC