Današnje evanđelje (Mk 1,7-11) izvještava nas o vrlo važnome događaju, o Isusovu krštenju. Posve je jasno da Isusu nije bilo potrebno krštenje za oproštenje grijeha jer je od vječnosti jedno s Ocem i Duhom Svetim. Postavši čovjekom svjesno se podređivao zakonima koji uređuju ljudski život. Činom krštenja prestaje njegov skrovit život, a započinje njegovo javno djelovanje.

Otajstvo Isusova krštenja svjedoči njegovu solidarnost sa svojim narodom kojem je potrebno otkupljenje. On se poistovjetio s onima koji su pod Zakonom. Isus je Mesija koji se ne odvaja od grešnika, nego im se pridružuje. Njegovo krštenje bilo je priprava za kršćansko krštenje koje je on izravno utemeljio. Sakrament krsta temelj je cijeloga kršćanskog života, ulaz u život Duha i vrata koja otvaraju pristup drugim sakramentima. Krštenje je po svojoj naravi neodgodivi poziv na temeljiti obrat jer smo njime ucijepljeni u Krista, njime postajemo dionici Kristove sudbine, njegov put postaje naš put. Zato u samima sebi uvijek moramo obnavljati svijest kako je sakrament krsta poziv na preokret. Stoga trebamo živjeti dostojno, odgovorni spram milosti koju smo primili i koju smo obvezni raspirivati osobnom vjerom potpomognuti vjerom Crkve-zajednice međusobno solidarnih. Nutarnji prekret koji se treba roditi u nama nije naše djelo, nego djelo Duha Svetoga, ali se ono mora očitovati u konkretnome životu. 

Isus prima krštenje od Ivana. Ivan je glasnik, on pripravlja put Gospodinu propovijedajući krst obraćenja na otpuštenje grijeha. On je naviještao skori eshatološki sud i pozivao na temeljito obraćenje. Svojim poslanjem Ivan stoji na razmeđi Staroga i Novoga zavjeta. On je krstio vodom, a onaj koji dolazi krstit će ljude Duhom Svetim.

Od Ivana Krstitelja možemo naučiti kako život ne dostiže svoj cilj samo onda kada smo u nečemu najbolji ili prvi, kada činimo velike stvari nego i onda kada znamo ostati u sjeni, biti u službi drugoga/drugih, biti ''drugi''. Ivan nas svojim postupcima i ponašanjem poučava da je uvijek potrebno biti svjestan vlastite pozicije i uloge, imati jasan jasnu svijest o samome sebi, vlastitim snagama i mogućnostima, imati ispravnu nakanu te biti otvoren planovima Svevišnjega. Krstiteljevo poslanje i njegov život ispunjaju se u pripremi ''terena'' onomu koji dolazi, koji je jači od njega, onomu komu on nije dostojan odriješiti remenje na obući. Ivan je potpuno svjestan svoje uloge, zna što mu je činiti da bi se Bog njime poslužio u svome djelu spasenja ljudi.

s. M. Tea Barnjak, FDC