FranziskaLechner, utemeljiteljica naše Družbe, rođena je 1. siječnja 1833. u Edlingu kod Wasserburga u Bavarskoj. Njezini su roditelji imali seoski posjed, a bavili su se i prijevozom. Dok je pohađala mjesnu osnovnu školu mnogi su zapazili Franziskine sposobnosti: izuzetno pamćenje, osobitu revnost i želju za znanjem. Bila je srdačna i neposredna u ophođenju, pristupačna i razgovorljiva. Od najranijih dana gajila je posebnu ljubav prema raspetome Gospodinu. Neizmjernu Božju ljubav otkrivala je i spoznavala pred velikim križem u roditeljskoj kući pred kojim se svake večeri zaustavljala u molitvi. Željela je nasljedovati tu raspetu ljubav i učiniti je vidljivom vršeći djela ljubavi prema ljudima.

Godine 1849. odlazi u München i ulazi u samostan kod Siromašnih školskih sestara naše Gospe kod kojih ostaje do 1861. Tu je primila naobrazbu za učiteljicu ručnoga rada. Nakon nekog vremena shvaća da to nije njezin pravi put. Od jeseni 1864. do jeseni 1865. radi u Zavodu za gluhonijeme u Münchenu gdje upoznaje svećenika Johanna Fidela de Pozza koji je upoznaje sa svojim socijalno-karitativnim idejama. De Pozzo je o svemu ovom razgovarao s Franziskom te ju oduševio za svoj pothvat. Postaje njegova prva suradnica i suosnivateljica. Nju je osobito privukao naziv Dobrotvorno društvo Božje ljubavi. Prihvaća de Pozzov poziv i odlazi u Ilanz u Švicarsku. Od 1865. do 1867. blisko surađuje s de Pozzom. No postupno dolazi do razlaza u zajedničkom radu jer Franziska često nije mogla slijediti de Pozzove upute i zahtjeve. U jesen 1867. napušta De Pozzov Institut.

U danima kušnje i tjeskobe, ali i istinskoga traganja i odgovaranja na Božji poziv, Franziska svoj život predaje Božjem vodstvu. Dugo je tražila svoj životni put dok ga nije pronašla i ostvarila u duhu dara koji je Bog upisao u njezino srce. Željela je konkretnim djelovanjem njegovu ljubav učiniti vidljivom u svijetu pomažući potrebitima.  Dobro je poznavala nevolje i probleme svoga vremena u zamahu industrijalizacije te s njom povezana društveno-ekonomska previranja u Europi koja su osobito pogađala i ugrožavala siromašne i neuke, one s ruba društva. U tom razdoblju mnoge djevojke dolaze sa sela u grad u želji da se zaposle kao radnice ili kućne pomoćnice. Po karizmi primljenoj od Boga, postaje joj jasno da je njezin poziv i poslanje prihvaćati te djevojke i biti im na pomoć u svim njihovim duševnim i tjelesnim potrebama. No te djevojke nisu bile jedini socijalni problem velegrada. Bilo je tu sirotinje, zaboravljene i napuštene, zapuštene djece za koju se nitko nije brinuo jer su roditelji morali teško raditi da bi preživjeli i prehranili svoje obitelji.

Prepoznavši poticaj Božje milosti 25. listopada 1868. dolazi u carski grad Beč. Beču, središtu Monarhije,  nedostajala je ustanova kakvu je ona zamišljala.  U ovome gradu susretale su se suprotnosti ljudskih svakodnevnica: bijeda i obilje, sigurnost i nesigurnost, blagostanje i oskudijevanje. Na blagdan Marijina prikazanja u Hramu, 21. studenoga 1868. primila je odobrenje za osnivanje Družbe i za tu svrhu dopušteno joj je prikupljanje milodara. Sama, bez suradnica i sredstava slavila je Boga za milost osnivanja Družbe kojoj je dala ime Kćeri Božje ljubavi, a za geslo je odabrala: Sve za Boga, za siromahe i za našu Družbu. U životu je provodila načelo koje je i svojim duhovnim kćerima ostavila za zadaću: Činiti dobro, darivati radost, usrećivati i voditi u nebo.

U Beču je Franziska započela socijalno-karitativno i odgojno-obrazovno djelovanje kojim je željela unijeti duhovnu svježinu u Crkvu i svijet. Ubrzo su se oko nje počele okupljati djevojke s istim težnjama i tako dobiva prve suradnice. Poduzela je mnoga osnivanja odgojno-obrazovnih zavoda u granicama Austro-Ugarske Monarhije s ciljem da zapostavljenom sloju društva pokaže Božju ljubav. Osnivala je škole, zavode, ekonomije, internate, samostane. Nit vodilja njezina djelovanja bila je: Činiti Božju ljubav vidljivom u svijetu. Često se trebala suočavati sa različitim preprekama i problemima, a istovremeno i odgovoriti na poticaje Božjega nadahnuća i potrebe društva u kojem je živjela.

Punih 25 godina vodila je i usmjeravala život i djelovanje mlade Družbe što nije bilo nimalo laka obveza. Znala je da su za rast i razvoj bilo kojega djela najvažniji dobri temelji. Hrabrila je i bodrila sestre, poticala ih uvijek na još veći žar ljubavi prema Bogu, Družbi i siromasima. Prigodom Jubileja – proslave 25. obljetnice osnivanja Družbe obratila se svim svojim duhovnim kćerima: »Kćeri moje, ja sam izvršila zadaću koju mi je Gospodin namijenio. Moj se život bliži kraju. Družba me više ne treba. Kad dođem u nebo, molit ću Boga da naša Družba ostane uvijek siromašna, jer je siromaštvo najsigurnija ograda redovničkog života.«

Nakon proslave 25. jubileja postojanja Družbe, 21. studenoga 1893., zdravstveno stanje M. Franziske naglo se pogoršalo. Bila je iscrpljena neumornim radom, teškim brigama, napornim i dalekim putovanjima. Utemeljiteljica Družbe M. FranziskaLechner preminula je 14. travnja 1894. u Breitenfurtu kraj Beča. U Beču je 21. studenoga 2005. otvoren dijecezanski proces za njezno proglašenje blaženom. Tim činom dobila je naziv službenica Božja M. FranziskaLechner.