Hodočašće Putevima Drinskih mučenica započeli smo u subotu 18. travnja 2026. u ranim jutarnjim satima ispred naše župne crkve sv. Antuna Padovanskog u Sesvetskim Selima. Prvo odredište bilo nam je Godinjak i Staro Petrovo Selo, rodna župa blažene s. Jule, gdje su nas srdačno dočekali članovi Udruge bl. Jule zajedno s njihovim župnikom. Put nastavljamo prema Novom Travniku, gdje posjećujemo župnu crkvu, zavjetnu kapelicu i Trg Drinskih mučenica. U Sarajevo dolazimo u popodnevnim satima. Odsjeli smo u Katoličkom školskom centru sv. Josipa u sklopu kojeg se nalazi crkva Kraljice svete Krunice, koja je ujedno i svetište mučenica. Tu smo slavili svetu misu s našim župnikom Tomislavom Šagudom i pomolili se ispred slike blaženih Drinskih mučenica. Nakon toga posjećujemo Katedralu Srca Isusova i grob nadbiskupa Josipa Stadlera, te Baščaršiju. U nedjelju 19. travnja odlazimo na Pale, u crkvu sv. Josipa Radnika u koju su sestre mučenice često zalazile za vrijeme svog služenja u samostanu Marijin dom na Kalovitim brdima, odakle je započeo njihov mučenički put. Putujući prema Goraždu, mjestu njihova mučeništva, molitvom i razmatranjem pratimo njihov križni put po planinama Romanije. U Goraždu obilazimo učionicu gdje su sestre bile zatočene i molimo ispred prozora s kojeg su skočile kako bi obranile svoje dostojanstvo i do kraja slijedile Isusa. Paljenjem lampaša kod spomen-obilježja te bacanjem ruža u Drinu odali smo počast našim dragim sestrama.

Putujući kroz bosanske krajolike, putovali smo kroz patnju naših mučenica, ali i kroz njihovu čvrstu vjeru i ljubav prema Kristu koje se nisu odrekle ni pred najvećim zlom, već su se potpuno predale u naručje Krista. Hodajući njihovim stopama konkretno smo mogli osjetiti njihov put, ljudski i bolan, te se možemo zapitati kako bi se mi ponijeli u takvim trenucima, koliko je naša vjera jaka kad smo u kušnji?

Mučenice su ostale zajedno do kraja, što nas podsjeća da je naša vjera zajednički hod svih nas kršćana, te da nismo sami. Iako su njihovi životi obilježeni teškim mučeništvom, ono nije beznadno, već postaje zalog nove vjere i nade.

S ovog hodočašća vraćamo se ohrabreni, obogaćeni zagovorom naših dragih sestara mučenica, ispunjeni nadom i uvjerenjem da zlo nema posljednju riječ.

Mi Hrvati katolici dužni smo svjedočiti o njihovom mučeništvu, o njihovoj ljubavi i vjernosti Kristu do kraja.

Veliko HVALA svima koji su organizirali i vodili ovo hodočašće, ponajprije župniku Tomislavu i sestrama Ozani, Jelici i Dragici. Hvala sestrama Kćeri Božje ljubavi i župnicima u Novom Travniku, Sarajevu, Palama i Goraždu na srdačnim dočecima, nesebičnim davanjima i požrtvovnosti iskazanoj nama hodočasnicima.