U ozračju molitve, zajedništva i zahvalnosti, hodočasnici su, točno u 12.00 sati u noći sa 15. na 16. svibnja 2026. krenuli iz Preseke prema Sarajevu. Hodočašće je organizirao vlč. Mladen Benko, župnik župe Preseka (Bjelovarsko-križevačka biskupija), te kao duhovna potpora zajedno s njima hodočastila je s. M. Marina Šimić iz križevačke zajednice Kćeri Božje ljubavi.

Po dolasku u Sarajevo pridružila se hodočasnicima s. Lidija Kalfić, članica sarajevske zajednice Kćeri Božje ljubavi. Prvo odredište bile su Pale, gdje je slavljena sveta misa na kojoj su hodočasnici molili za mir, snagu vjere i zagovor blaženih Drinskih mučenica. U molitvenom ozračju posebno je istaknuta njihova hrabrost, ljubav i vjernost Bogu u teškim vremenima.

Nakon toga, po povratku u Sarajevo, hodočasnici su posjetili Crkvu svetog Ante na Bistriku, jedno od najpoznatijih sarajevskih svetišta i mjesto okupljanja brojnih vjernika. Slijedila je posjeta Katedrali Srca Isusova, središnjoj crkvi Vrhbosanske nadbiskupije, gdje su hodočasnici imali priliku za osobnu molitvu i razgledavanje ove veličanstvene građevine.

Poseban trenutak bila je posjeta crkvi Kraljice svete Krunice, posebnom mjestu štovanja blaženih Drinskih mučenica, koja svojom ljepotom i duhovnim ozračjem ostavlja snažan dojam na sve posjetitelje. Tu su nas dočekale i toplo primile sestre sarajevske zajednice zajedno sa s. M. Fidelis Lučić, predstojnicom zajednice.

Drugoga dana (17. svibnja 2026.), hodočasnici su se uputili prema Goraždu, mjestu mučeništva i crkvi posvećenoj blaženim Drinskim mučenicama, prateći njihov Križni put preko Romanije. U Goraždu je slavljena sveta misa u spomen na njihovu žrtvu i mučeničku smrt. Svetu misu predslavio je vlč. Josip Tadić zajedno sa i vlč. Mladenom Benkom. Nakon mise hodočasnici su se u molitvi uputili prema Spomen obilježju i rijeci Drini te su, kao znak poštovanja i zahvalnosti, položili ruže u Drinu i upalili lampione na mjestu njihova stradanja. Taj dirljiv i dostojanstven čin ostavio je snažan dojam na sve sudionike hodočašća.

Ovo hodočašće bila je prilika za duhovnu obnovu, produbljivanje vjere i zajedništva, a svi sudionici vratili su se ohrabreni, ispunjeni zahvalnošću, mirom i lijepim dojmovima.