U Travniku je od 29. travnja do 1. svibnja 2017. održan Godišnji susret sjemeništaraca Crkve u Hrvata.

Na susretu pod geslom "Zvanje je pustolovina koju se isplati živjeti do kraja" okupili su se sjemeništarci, u pratnji odgojitelja, iz Splita, Sinja, Zadra, Travnika i Zagreba.

Tijekom ovoga susreta sjemeništarci su između ostaloga hodočastili u Goražde i na Pale.

U nastavku prenosimo tekst iz izvješća o višednevnom susretu sjemeništaraca don Željka Majića, rektora koji se odnosi na posjet Goraždu i Palama.

Hodočašće na mjesto mučeništva Drinskih mučenica

Na hodočašće koje prozvasmo „Put Drinskih mučenica“, sjemenišna zajednica iz Splita, Sinja, Zadra s domaćinima iz travničkog sjemeništa, krenula je do mjesta mučeništva sestara Kćeri Božje Ljubavi u u daleko Goražde. U subotu, 29. travnja, vozeći se i moleći, prva nam postaja bijaše franjevačko sjemenište u Visokom. Tu nas dočeka odgojitelj Stipo Alandžak, koji nam pokaza sjemenište, konvikt, sportsku dvoranu, sjemenišnu knjižnicu, lapidarij te zoološku zbirku. U sjemenišnoj crkvi pomolismo se i krenusmo prema Sarajeva, a preko Romanije do Goražda. Sestra Antonela Rašić, iste Družbe kao i Drinske mučenice, bijaše nam više nego izvrstan vodič. Upoznasmo sestre, njihove životne putove, službe ali i hrabrost vjere koju nam darovaše. Sestra Antonela zgodno izlažući životne prilike sestara pomogla je sjemeništarcima vidjeti i životne poteškoće i ne obeshrabriti se. Izmolismo krunicu na čast Mučenicama i stigosmo do bivše vojarne, danas osnovne škole, mjesto gdje su sestre dovedene s Pala, preko brda, do Goražda. Tu se pomolismo i zapalismo pet svijeća mučenicama na spomen. Pred spomen obilježjem izmolismo zahvalnu molitvu i spustismo pet ruža u hladnu rijeku koje nas povezaše s pet sestara bačenih u Drinu koja im postade grob bez križa.

Na Palama zavjet sv. Josipu

Okrjepljeni napustili smo Goražde, vozeći se i gledajući Drinu koja čuva priču o sestrama, preko Prače, Romanije došli smo na Pale. Mala je to zajednica katolika, jedva njih sedamdesetak, ljubomorno čuva prekrasnu drvenu crkvicu podignutu na čast sv. Josipu. Slaveći Euharistiju, učinismo zavjet, na uočnicu  svetom Josipu. Nismo zaboravili ni ostavili razmišljati o Drinskim mučenicama, jer i one su dolazile u ovu crkvu u zagovor sv. Josipu. Okrjepljeni nedjeljnom euharistijom, čitajući evanđelje o Emausu, doživjeli smo svoj vlastiti Emaus. Uputismo se do samostan, koji je spaljen po uhićenju sestara, od kojeg ostadoše samo dijelovi zidina. Pod dojmom zatrtog samostana, uz Miljacku, dođosmo u Vrhbosnu, središte vrhbosanske crkvene pokrajine, u Sarajevo.

IZVOR: http://www.ktabkbih.net/