U organizaciji Povjerenstva za predškolski odgoj pri Hrvatskoj redovničkoj konferenciji, pedesetak djelatnica katoličkih vrtića Grada Zagreba i okolice, 17. i 18. lipnja 2017. krenulo je putovima Drinskih mučenica, žena i redovnica, koje su mučenički završile ovaj život dajući ga u obrani svog ljudskog i redovničkog dostojanstva.

Hodočašće je vodila s. Danijela Koprek, iz Družbe Kćeri Božje ljubavi, ravnateljica Dječjeg vrtića svetog Josipa koja se pobrinule da naš put bude duhovan, zanimljiv, vedar i u znaku zahvalnosti za svoje zvanje i život kao i zvanje i život Blaženica. Prva odrednica bio je Caritas Vrhbosanske nadbiskupije gdje se nalazi Dječji vrtić „Svete obitelji“. Ondje nas je dočekala s. Kata Ostojić, ravnateljica s djelatnicima i volonterima. Oni su nas počastili ručkom i prigodnim glazbenim programom. Nakon ručka mogli smo razgledati prostore vrtića i kapelu gdje se nalazi oltarna slika blaženih Drinskih mučenica. Zahvalivši se za ovo toplo, prijateljsko i nadasve kršćansko gostoprimstvo krenuli smo dalje. Sljedeća odrednica bilo je Vrelo Bosne koje je sve oduševilo svojom ljepotom, zelenilom, mirom i žuborom vode, gdje je svaka hodočasnica mogla doživjeti Boga-Stvoritelja ljepota.

U poslijepodnevnim satima stigli smo do smještaja u Katolički školski centar „Sveti Josip“ u Sarajevu gdje nas je ljubazno primila s. Antonija Lučić. Sestra je organizirala razgledavanje Sarajeva pod stručnim vodstvom prof. Marine. Vidjeli smo mnoge znamenitosti Sarajeva kao što su: Vječni plamen, katedrala Srca Isusova, Begova džamija, dvije pravoslavne crkve, Baščaršija, Gradska vijećnica... U 18:30 sudjelovali smo na sv. misi u crkvi Kraljice Svete Krunice nakon koje smo imali pobožnost pred oltarom blaženih Drinskih mučenica. Slobodna večer za neke je značila ranije lijeganje, za druge nastavak obilaska Sarajeva, a za treće priliku za pobožnost blaženicama pred njihovim oltarom.

Drugi dan hodočašća obilježen je strahopoštovanjem i tugom kako čovjek može učiniti zlo drugom, nevinom čovjeku. Nakon jutarnje okrijepe zaputili smo se prema Goraždama gdje smo posjetili bivšu vojarnu, sadašnju osnovnu školu gdje smo mogli vidjeti prozor s kojeg su sestre skočile. Pet lampiona stavljeno je na prozor. Uz pjesmu i litanije Blaženicama, ostali smo u šutnji u kojoj smo mogli zazvati Blaženice za njihov zagovor i zahvaliti im na predanju i ljubavi koju su gajile prema svom pozivu i zavjetu čistoće pokazujući nam svojom smrću kako nas ništa ne može rastaviti od ljubavi Kristove. U otajstvenoj tišini, uputili smo se prema spomen obilježju gdje smo stavili cvijeće i svijeće. Molitvom i pjesmom izrazili smo svoju zahvalu ali i molitvu dragim mučenicama. S puno neke nutarnje sjete sišli smo do obale Drine, rijeke koja je postala grobnicom za tolike tisuće nevinih ljudi. Pet sestara iz različitih redovničkih zajednica bacilo je pet ruža u rijeku Drinu u spomen tim velikim ženama. Bio je to zaista ganutljiv trenutak i suza je zaiskrila u mnogom oku. Kao nijeme stajale smo na obali i pratile kako struja nosi cvijeće. Koja simbolika. Sve u nama je čeznulo za smirajem, za šutnjom u kojoj smo željele ponirati u najdublji dio svoga bitka i dati si odgovor kakva je naša vjera, naše predanje i vrednovanje zvanja. Razmišljanje je prekinula tiha pjesma Mučenice ljubavi, koja je ujedno bila i  molitva da nas Blaženice nauče kako se za vrednote život predaje. 

Krenuli smo u Pale, gdje smo slavili svetu misu u drvenoj kapeli sv. Josipa. Svetu misu je predslavio vl. Ivo Tomašević. I tu u kapeli nalazi se drvorez Blaženica koji je izradio jedan čovjek pravoslavne vjeroispovijesti na drvetu izvađenom iz rijeke Drine. Nakon duhovne a onda i tjelesne okrepe u prirodi krenuli smo prema  mjestu – Kalovita brda, gdje je bio tadašnji samostan sestara iz kojeg su nasilno prognane i krenule na svoj četverodnevni križni put hodajući po snijegu i cičoj zimi do Goražda, mjesta gdje su položile svoj život za Gospodina. Pod dojmom smo upijale svaku riječ s. Teje Barnjak koja nas je cijelim putem obogaćivala povijesnim detaljima o Bosni i životima Blaženica, te okolnostima u kojima su  blaženice živjele i u kojima su ubijene.

Krenuli smo prema Hrvatskoj obogaćeni i puni dojmova koji se još uvijek sliježu i prebiru u srcu. Na povratku mnoge su hodočasnice iznijele svoje dojmove potičući jedna drugu na veću pobožnost prema blaženicama, češća hodočašća te širenje pobožnosti i osviješčivanje mladima ljepotu i snagu života u čistoći.

Uz duhovno bogatstvo koje smo primile, dirnute smo predanošću i organizacijom  hodočašća sestara Kćeri Božje ljubavi koje su bile kao jedna, posve nam stavljajući na raspolaganje sebe tijekom oba dana. Ovim im putem od srca zahvaljujemo, kao  i s. Katarini Pišković, voditeljici Povjerenstva za predškolski odgoj pri HRK  koja je širokog duha predložila hodočašće  Drinskim mučenicama.

Vratili smo se svojim kućama pod dojmom međusobnog zajedništva i života blaženica koje nam i danas progovaraju kako je divno za Boga živjeti i umrijeti.