Puni želje i radosna lica, mi župljani župe Svih Svetih, ranom zorom 23.ožujka 2019. krenuli smo na hodočašće Putovima blaženih Drinskih mučenica. Hodočašće su vodile naše sestre, s. Ozana i s. Dragica, uz pratnju našeg župnika Maria Miglesa. Najprije smo posjetili Godinjak, rodno mjesto blažene s. Jule Ivanišević i župnu crkvu u Starom Petrovom Selu. Srdačan doček mještana Godinjaka i članova obitelji s. Jule napunio nam je srca toplinom i još većom željom za nastavak hodočašća.

Putovanjem kroz Bosnu i nakon kratkog stajanja na Vrelu Bosne, stigli smo u Sarajevo, u Katolički školski centar sv. Josipa, gdje žive i djeluju sestre Družbe Kćeri Božje ljubavi. Toplina i srdačnost dočeka sestara, ugodno druženje, okrjepa duha i tijela nakon dugog puta učinio je naše hodočašće lakšim. U crkvi Kraljice sv. Krunice, koja je danas i svetište blaženih Drinskih mučenica, u večernjim satima naš je župnik predslavio svetu misu na kojoj smo svi radosna i zahvalna srca sudjelovali. Nakon mise pomolili smo se i ostali kratko u tišini pred slikom Blaženica.

Tako pripremljeni nastavili smo sljedeći dan put prema Goraždu u želji da ostvarimo cilj našeg hodočašća: posjetiti mjesto mučeništva blaženih sestara i prisjetiti se posljednjih dana njihova života. Put od Sarajeva preko Pala prema Goraždu dao nam je mali uvid u težak put kojim su sestre koračale. Put kojim su krenule kao zarobljenice 11. prosinca 1941. ne znajući što će s njima biti, ali s velikim pouzdanjem u Isusa – jer „u Božjim smo rukama i On zna najbolje što je za nas dobro“, kako je posljednjih dana svog života napisala s. Jula.

Svetom misom u Goraždu, koju smo prikazali na sve naše nakane, krenuli smo prema mjestu mučeništva Blaženica. U procesiji, na čelu s križem, ušli smo u bivšu vojarnu, a danas osnovnu školu, u prostoriju na drugom katu u kojoj su sestre bile zarobljene. To je ostavilo na nama dubok trag. Njihovo predanje u Očeve ruke, njihova vjernost Isusu i svetim zavjetima, i uz cijenu krvi, dugo će ostati u našim srcima. U molitvi i pjesmi potreseni i zadivljeni stajali smo pred prozorom s kojeg su sestre skočile s drugog kata, spremne dati život za Isusa, uz povik „Isuse spasi nas!“. Njihova ljubav i vjernost Kristu daju nam snagu da izdržimo svaku tešku situaciju zazivajući Isusa u pomoć.

Nakon toga zastali smo na mjestu pod prozorima škole natopljenom krvlju sestara, koje su tu bile izbodene i usmrćene noževima. U molitvi i tišini proživljavali smo trenutke te njihove žrtve. U mislima na Blaženice krenuli smo prema spomen ploči gdje su nam se pridružile i članice Udruženja žena „Motiv“ iz Goražda. U sabranosti, molitvi i dubokom suosjećanju upalili smo pet svijeća za pet Kristovih rana i za pet naših „crvenih Ruža“ koje su herojski žrtvovale ovozemaljski život za trajne vrednote.

Kraj hodočašća obilježili smo uz samu rijeku Drinu. S velikim poštovanjem bacili smo cvijeće u Drinu kao spomen na bacanje njihovih mrtvih tijela u hladnu rijeku. Uz pjesmu Milost te zajedničkom molitvom izrekli smo u tišini i svoje osobne molitve i vapaje, zahvalni za svijetli uzor koji su sestre ostavile nama u baštinu.

Nakon dirljivih i u molitvi proživljenih trenutaka na ovom hodočašću, vratili smo se svojim kućama s većim pouzdanjem i s većom vjerom, ali i većom ljubavlju prema našim Mučenicama. Vjerujemo da Bog vodi naše živote i da On najbolje zna što je za nas dobro.

Blažene Drinske mučenice, molite za nas!