Svaka od Drinskih mučenica imala je posve različit životni put. Bog je svaku od njih drugačije vodio da bi ih svih pet doveo u istu družbu, u isti grad, u istu kuću, i na kraju u istu situaciju u posljednjim danima njihova života. Različite dobi, različitih nacionalnosti, različitih osobnosti, ali svaka je od njih umjela razlikovati Isusov glas od drugih glasova i slijediti Isusa kada im se nudilo mnogo drugih putova i rješenja.

Razlučivanje duhova dar je Duha Svetoga pa ga može imati i onaj koga o tome daru nema tko od ljudi poučiti. Razlučivanje zvanja bio je važan moment u životu svake od njih jer je riječ o odluci koja mijenja čitavu budućnost osobe i usmjerava većinu kasnijih odluka. Kao i odluka za brak, i odluka za samostan po sebi je takva da smjera biti doživotna i nepromjenjiva, iako zbog različitih okolnosti obje odluke često završe kao privremeni i promjenjivi izbori.

Razlučivanje zvanja nipošto nije vezano samo za odluku hoće li netko ući u samostan – ili u bogosloviju – ili će se opredijeliti za brak. Opredjeljenje doneseno jednom, najčešće u mladosti, nipošto nije dostatno za čitav život. Svatko će se mnogo puta, pa i godinama i desetljećima poslije, naći pred pitanjem je li dobro izabrao i nije li možda pogriješio u odluci.

Razlučivanje zvanja stoga ima cjeloživotnu oznaku. Zbog toga tu osobinu nikada ne smijemo zanemariti niti misliti da smo mirni do kraja života jer smo jednom, već davno, odabrali. Bilo bi idealno kada bi bilo tako, kada ne bi postojali problemi, napasti, kušnje i različite druge situacije koje život donese. Ključno je razlučivati zvanje – prvi i svaki drugi put – u odnosu prema Bogu i s Bogom. Ako ga razlučujemo osjećajima, stavljajući to kako se osjećam u prvi plan, a ne razlučujući razumom i vjerom, vrlo je vjerojatno da nećemo uspjeti niti u redovničkom životu niti u braku.

Blažene Drinske mučenice odličan su primjer kako razlučivati zvanje u mladosti, tijekom života i na njegovu kraju.
Sestra Berchmana je s jedanaest godina ostala bez oca, a majka ju je, ne mogavši se brinuti za nju i za njezinu mlađu sestru, dala u dom kod sestara Kćeri Božje ljubavi u Beču. Napuštenost i ostavljenost od strane roditelja veoma su bolna iskustva koja mogu uroditi mnogočim. Često urode gubitkom povjerenja i nemogućnošću stvaranja zdravih odnosa. No gubitak koji je mogao uroditi raznim pogubnim posljedicama pretvorio se za s. Berchmanu u novo otkriće povjerenja u Boga i opredjeljenjem za pripadnost Isusu.

Sestra Krizina tek s trideset i šest godina dolazi u samostan. Ne znamo zašto tako kasno – možda se nije mogla odlučiti, ili nije bila sigurna ima li zvanje, ili je bila sigurna, ali zbog životnih okolnosti nije ranije mogla odgovoriti Isusu na poziv. No kad je odgovorila, ustrajala je unatoč tome što je život u samostanu bio velika promjena za zrelu osobu koja je dugo živjela u svijetu.

Odugovlačenje s odlukom može biti uzrokovano koječim, opravdanim i neopravdanim razlozima. Mnogi nikada ne donesu odluku kojom svjesno usmjeravaju svoj život, nego puštaju da im život ide kako ide, bez njihova sudjelovanja, pa što bude, bude. Sestra Krizina nas uči da odluka nekada može sazreti kasno, ali i da je se mora donijeti ukoliko se ne želi promašiti život.

Sestru Julu njezina majka nije odmah pustila u samostan, iako je izrazila da ima zvanje. Tek nakon dvije godine, dok bolesna majka nije umrla, s. Jula je mogla poći putem na koji ju je Isus razgovjetno zvao. Drugi ljudi mogu otežavati naš put prema Isusu, ali ga ne mogu zapriječiti niti zaustaviti.

Sestra Jula nas uči biti strpljivima u situacijama kada se netko ispriječi između nas i Isusa i kada se čini da nema izlaza. Ona će povjerenje u Isusovo vodstvo, koje je već zarana pokazala, sačuvati sve do posljednjeg daha svog života, kada su se između nje i Isusa opet ispriječili ljudi, ovaj put veoma zlonamjerni i nasilni.

Sestra Antonija s četiri godine ostaje bez oca, s jedanaest bez majke. Rodbina je između sebe razdijelila osmero braće i sestara. Antoniju je uzela jedna tetka. Život koji je počeo s toliko gubitaka, odvajanja i nestabilnosti nije bilo lako usmjeriti i ustabiliti. No iz toga je mudro spoznala da jedini siguran oslonac i neizgubiv temelj može biti samo Bog. Teški gubici mogu nas dovesti do spasonosnih spoznaja i pomoći nam razlikovati istinsko blago od onoga prolaznoga.

Sestra Bernadeta je za razliku od ostalih mučenica imala smireno djetinjstvo i roditelje koji su je podržavali u odluci za duhovni poziv. Njezina je poteškoća bila druge naravi: bila je niskog stasa. Neki ljudi pate ako nisu zadovoljni svojim izgledom. Sestra Bernadeta je zauzela ispravan stav. Ona nas poučava da veličinu čovjeka ne čini visina, niti da ga malenim ne čini manjak centimetara. Bilo da smo svojim izgledom zadovoljni i na njega ponosni bilo da bismo se najradije sakrili od drugih, on nas ne smije toliko zarobiti i zapriječiti nas u hodu naprijed. Uostalom, Bog ne gleda kao što gleda čovjek. Zbog svoga niskog stasa Bernadeta je naučila razlikovati vrijednost tjelesnog od vrijednosti duhovnog. Razlučivši, opredijelila se slijediti duhovne vrijednosti i Onoga koji ne gleda na stas, nego što je u srcu.

Svaka mučenica na svoj nas način uči kako ne zastati pred zaprekama koje mogu doći iz različitih izvora – od prevelikog uplitanja obitelji, od gubitka i neimanja obitelji, od napuštenosti, od tjelesnih nedostataka ili izobilja, od nesigurnosti u svoj vlastiti izbor... Nepovoljne i teške okolnosti mnoge obeshrabre te ne ostvare svoje zvanje, bilo redovničko, bilo svećeničko, bilo bračno i obiteljsko. Valja razdvajati, razlučivati životne okolnosti od svoje osobe i svojega života i ne dopustiti da uvjetuju i u potpunosti odrede ili blokiraju nas i naše izbore.

Drinske nas mučenice uče da nas životne okolnosti određuju onoliko koliko im mi dopustimo. Ako ih proživljavamo s Bogom, on će biti taj koji će voditi, oblikovati i usmjeravati naš život, a neće ulogu vođe i presudnog utjecaja preuzeti okolnosti niti drugi ljudi.

Razlučivanje zvanja – bilo da tek o zvanju odlučujemo bilo da se oko izabranoga dvoumimo – dio je dara razlučivanja duhova te nema prvoga bez drugoga, a drugoga nema bez Duha Svetoga. Tko svoj život želi sam usmjeravati i voditi, taj je već u startu krivo razlučio. Drinske nam mučenice pokazuju da u svakoj etapi života sudrug i mjerilo razlučivanja treba biti Bog.

IZVOR: DRINSKE MUČENICE -  Informativni bilten Viceopostulature, br. 20, veljača (XI) 2019., str. 11-13.