Poštovani vlč. Jan, predstavite se našim čitateljima – Vaš životni put do svećeničkog poziva i odakle nam se sada javljate?

Na južnim obroncima planine Sniježnica, na oko 1000 m nadmorske visine, vodim Centar za duhovne vježbe. To je ujedno i planinarska kuća koja služi za odmor planinara. Rođen sam u svibnju 1945. upravo u ovom dijelu Poljske, u gradu Nowy Targ. Nakon mature stupio sam u krakowsku bogosloviju. Za vrijeme studija bio sam prisiljen služiti u vojsci (1966.–1968.). Iako su prema zakonima svećenici i kandidati za svećenike bili oslobođeni ove obveze, taj se zakon nije poštivao. To je bio jedan od načina progona Crkve. U vojsci smo bili smješteni u posebne jedinice, odgajani na „poseban način“ s ciljem da pod pritiskom odstupimo od svojih namjera za posvećenim životom. Većina nas se vratila i nastavila studije. Oko 3000 svećenika i redovnika prošlo je kroz ovo tzv. „formiranje socijalističkog čovjeka“. Sada se svake godine sastajemo, često uz grob bl. Jerzya Popiełuszka, s kojim sam bio u istoj vojarni (J. Popiełuszko, svećenik, mučen i ubijen 1984.; proglašen blaženim 2010.). Za svećenika sam zaređen po rukama sv. Ivana Pavla II. u Krakowu 1971. godine. Vršio sam službu kapelana, a kasnije i župnika u više župa.

Dobro govorite i pišete hrvatski. Odakle Vaše zanimanje za Hrvatsku?

Već u bogosloviji dobivao sam i čitao Glas Koncila, dopisivao sam se s dvojicom bogoslova iz Zagreba, koji su kasnije postali svećenicima. Zahvaljujući tome i mojemu zanimanju za vašu lijepu zemlju, meni do tada poznatu samo iz razglednica i časopisa, polako sam počeo učiti i hrvatski jezik. U srpnju 1976. otvorila se mogućnost da se kolega i ja, u malom fići, uputimo na naše prvo putovanje u Hrvatsku, sve do Zadra! Bio sam oduševljen ne samo krajolikom nego i ljudima! Moja putovanja u Hrvatsku nastavila su se i sljedećih godina. Za vrijeme prvog apostolskog putovanja sv. Ivana Pavla II. u Poljsku (1979.) pozvao sam novinare iz Glasa Koncila i Kane te im omogućio boravak u Krakowu. Preko njih upoznao sam nove prijatelje ne samo u Hrvatskoj već i u Bosni i Hercegovini, koju sam posjetio sljedeće godine i koja mi je odmah postala vrlo draga i bliska po krajoliku i zanimljiva po različitostima u svim područjima.

Vratimo se na Sniježnicu. Što se sve tu organizira, kako danas živite?

Dakle, kao što sam rekao, u gorju južno od Krakowa nalazi se Sniježnica. Prije 85 godina ovdje je sagrađen centar za ljetovanje mladih iz Marijanske Sodalicije. Nakon Drugoga svjetskog rata nismo se mogli ovdje vratiti i nastaviti organizirati duhovne vježbe i odmor jer nam je Centar bio oduzet. Prije 20 godina dobili smo ga natrag i započeli s obnovom. Najvažniju zgradu, kapelu, trebalo je podići iz temelja.

Ugodno nas je iznenadila vijest da se u kapeli nalazi slika blaženih Drinskih mučenica. Kako je do toga došlo?

Najprije bih rekao da je nova kapela, možemo reći „mala crkva“, posvećena sv. Ivanu Pavlu II., koji je ovdje rado planinario i skijao, prvi put kao svećenik u proljeće 1953. sa skupinom od dvadesetak mladih. Imao sam priliku o tome s njim razgovarati u Vatikanu. Tada sam mu darovao slike s početka gradnje crkve, a on nam ih je blagoslovio. U toj crkvi nalazi se od ljeta 2014. slika bl. Drinskih mučenica, svečano blagoslovljena i tu postavljena na blagdan Majke Božje Snježne, 5. kolovoza, kada Hrvati ujedno slave i Dan zahvalnosti. Na taj blagdan ovdje se skupi mnoštvo hodočasnika iz šire okolice i sudionika duhovnih vježbi. Tako je bilo i toga dana, stiglo je više od dvije stotine ljudi. Tom su prigodom posvećene četiri slike različitih blaženika mučenika. Tri slike prikazuju naše poljske blaženike: Karolinu Kozka (16-godišnju djevojku ubijenu od ruskog vojnika za Prvoga svjetskog rata), Kazimira Grelevskog (svećenika mučenog u lagoru Dachau) i već spomenutog Jerzya Popiełuszka. Četvrta, najveća slika, prikazuje bl. Julu i četiri susestre – Drinske mučenice. Svetu misu predvodio je zlatomisnik vlč. Wladyslaw Szyrszen, moj prijatelj rodom iz susjedne župe s još četiri svećenika. U propovijedi sam govorio o životu Blaženica, istaknuvši aktualnu poruku žrtve njihova života te svoju povezanost s njima. Nakon sv. mise hodočasnici su mogli izbližega pogledati sliku te uzeti sličice Mučenica koje sam dobio od sestara Kćeri Božje ljubavi iz Krakowa. Sliku smo postavili na zid desno od glavnoga ulaza, ispod kora.

Opišite nam detaljnije sliku Mučenica. Što ona Vama znači?

Nacrt slike napravio sam sâm. Okvir za sliku rezbario je Stanislaw Steliga, skulptor iz susjedstva, prema nacrtu i slikama koje sam dobio iz arhiva sestara Kćeri Božje ljubavi. Sliku je naslikao Miroslaw Karpinski, prema slici nabavljenoj poslije svečanosti beatifikacije. Dimenzije slike su 90x120 cm. Sada u crkvi sliku Mučenica gledam svakodnevno. Dobro je vidljiva i s oltara. Podsjeća me na požrtvovno služenje sestara na Palama, na njihov križni put po snijegu u hladnom prosinačkom vremenu, na njihovo herojsko svjedočanstvo vjernosti u ljubavi sve do posljednjeg trenutka života. I još nešto, ova slika doziva mi u sjećanje ozračje bosanskih krajolika, hrvatskih prijatelja, svećenika i lijepih trenutaka koje sam prvi put doživio daleke 1980. u Sarajevu i okolici. Ali i nešto drugo: za vrijeme Domovinskoga rata pomagao sam prognanicima, nekoliko sam puta pratio konvoje humanitarne pomoći u Hrvatsku, izbjeglicama u Poljskoj pružao sam duhovnu pomoć, a oni su me zauzvrat podučavali hrvatskom jeziku.

Bili ste u Sarajevu na beatifikaciji. Recite nam kako ste upoznali Blaženice?

Čitajući „Povijest Crkve u Hrvata” od don Mile Vidovića, bio sam dirnut mučeništvom časnih sestara Marijinog doma na Palama. Pročitao sam također knjige od don Ante Bakovića, s. Slavice Buljan i s. Ozane Krajačić. Zahvaljujući tome Mučenice su mi postale jako bliske. Jako sam se obradovao njihovu proglašenju blaženima i zahvalan sam Bogu da sam mogao biti prisutan na toj divnoj svečanosti. Posjetio sam tada i Pale.

U čemu vidite poveznicu između Sniježnice i Pala?

Centar na Sniježnici vodim već gotovo 18 godina i vidim mnogo sličnosti s Marijinim domom na Palama. Planinsko okruženje, gorska visina te posebni vremenski uvjeti, osobito u zimskom razdoblju, omogućuju mi da bolje razumijem životne uvjete hrabrih Sestara na Palama. Iz svoje perspektive mogu jasno razumjeti koliko je požrtvovnosti i odricanja trebalo da bi se ustrajalo u svakodnevnim poslovima i služenju drugima. Iako smo ovdje u osami, udaljeni jedan kilometar od zadnjih zaselaka, dolazi nam mnogo posjetitelja. Mnogi od njih dolaze na odmor i duhovni oporavak, neki planinari skrenu s turističke staze da bi kod nas noćili. Zimi u blizini postoji skijalište pa ugošćujemo i skijaše. Nedjeljom imamo dvije sv. mise, a ljeti i tri. Osim svećeničke službe, ponekad sam i vozač i vodič; često treba popraviti neki od uređaja, katkad pomoći u kuhinji ili skuhati za zakašnjeloga turista. U svim ovim dužnostima i okolnostima često se sjetim svake od pet blaženih Sestara i njihovih poslova te im se usrdno utječem. Posebice kad mi je teško, kad se dogodi nešto loše, kad sam jako umoran, a još treba dovršiti poslove, kad ostanem sam… Ali, nikad nisam osamljen. U crkvi imam Isusa u Presvetom, svaki dan služim sv. misu, a u džepu majice ili jakne nosim sličicu Blaženica i vjerujem da me prate svojim zagovorom pred Bogom. Svakodnevno im se molim, a molim i zagovor sv. Ivana Pavla II. kako bi i one uskoro bile proglašene svetima.

Na koji način širite pobožnost prema Blaženicama?

Kada posjetiteljima Centra govorim o našoj crkvi, spomenem naravno i Drinske mučenice, što slušaju s velikim zanimanjem. Često im darujem i sličice s molitvom. A dolazi nam mnogo svijeta, većinom mladi i obitelji s djecom, posebice ljeti. Često dođu i naši iseljenici iz inozemstva koji dovode i svoje prijatelje strance da im pokažu ljepote ovoga planinskog kraja Poljske.

Što bl. Drinske mučenice poručuju današnjem svijetu?

Njihov primjer postojanosti u ljubavi potreban je svima nama, pogotovo mladima po cijelome svijetu. Poruka Blaženica je izričita: vrijednost čovjeka ovisi o njegovu srcu – koliko duboko i ustrajno voli. A istinske ljubavi nema bez žrtve. U ovom suvremenom svijetu koji je izgubio smisao za žrtvu, Blaženice nam sjaje svojim primjerom i hrabre nas. I još nešto: gorska priroda uvijek je poticala na odricanje, hrabrost i ustrajnost. Surov gorski kraj zahtjeva mnogo, ali pruža još više – pomaže klesati karakter čovjeka, koji spremnije prihvaća životne izazove i kušnje. Mislim da je i planinsko okruženje pomagalo bl. Sestrama da svim snagama služe Bogu i ljudima bez obzira na sve teškoće.

Razgovor vodila: Ljubica Pribanić

Izvor: DRINSKE MUČENICE – Informativni bilten Vicepostulature, Br. 13 – studeni 2014., str. 12-15.