Kao i svake godine đakoni, polaznici đakonske pastoralne godine, u organizaciji Pastoralnog instituta u Zagrebu, o Uskrsu su bili na studijskom putovanju. To tradicionalno putovanje „Emaus“, organizirano u osmini Uskrsa (31. ožujka – 7. travnja 2013.), osmišljeno je kao bratski posjet Crkvi u Bosni i Hercegovini. Tako smo prošli dragom nam Bosnom i Hercegovinom, i posjetili sjedišta njezinih biskupija u Banjaluci, Mostaru i Sarajevu. S pjesmom, hvalom i molitvom Bogu proputovali smo ovom zemljom bogatom prirodnim ljepotama i dugom, ponosnom, ali i bolnom poviješću. Vjerujem da smo svi puno toga naučili promatrajući gostoprimstvo naših domaćina i slušajući razne priče iz života i povijesti ove napaćene djedovske grude. Za mene, koji sam rodom iz Banjalučke biskupije, ovo je bilo iskustvo tuge i radosti, ali i postojane nade, jer iako im nije lako, i rane bosanskohercegovačkog puka nisu male, taj narod postojano živi svoju vjeru i ljubi pradjedovsku grudu svojih vjekovnih ognjišta. Primjer je to i poticaj svima nama u ovim vremenima nesloge da znamo postojano živjeti svoju vjeru i da se ne stidimo naših korijena.

U ovom kontekstu spomenuo bih samo jedan detalj našeg posjeta Sarajevu. Tamo smo bili smješteni u Katoličkom školskom centru „Sv. Josip“. O ljubaznosti i dobroti domaćina ne treba previše govoriti, ta ne nose uzalud ime Kćeri Božje ljubavi. Ono što nas je posebno dojmilo jest misa slavljena u crkvi i svetištu bl. Drinskih mučenica. Prečasni gosp. Ivica Mršo, ravnatelj KŠC „Sv. Josip“ tom prigodom je u propovijedi istaknuo hrabrost i požrtvovnost naših blaženica, jer nijedna od njih nije bila rodom iz Bosne i Hercegovine, ali su sve radosno prihvatile poziv Krista da služe braći u ovoj napaćenoj zemlji. To je svakako primjer i poticaj svima nama, jer ove naše blaženice nisu samo služile Kristu i braći daleko od rodnog zavičaja, nego to njihovo služenje, ta ljubav prema Bogu i braći u ovoj zemlji, dosegla je puninu, u mjeri dara krvi prolite.

Po završetku mise, pred oltarom naših blaženica, svi smo zajedno izmolili molitvu i preporučili se njihovu zagovoru, da po uzoru na njih neustrašivo svjedočimo Krista i njegovu ljubav u ovom svijetu.

Stipe Tomić, OCD