Sedmo blaženstvo glasi: „Blago mirotvorcima, oni će se sinovima Božjim zvati!“ (Mt 5,9). Mirotvorstvo čovjeka tvori sinom Božjim. One koji tvore mir Isus naziva blaženima. Što mir jest? I što je sinovstvo Božje? Prvo i najvažnije, mir je izričito povezan s Isusom Kristom utjelovljenim,  mučenim,  raspetim,  uskrslim i prisutnim po djelovanju Duha Svetoga. Isus Krist je jedini koji je donio istinski mir. Ne samo da ga je donio, nego on sam jest mir naš (usp. Ef 2,14-18). Nema drugog načina, puta, lijeka, rješenja za naš nemir osim Isusa Krista raspetoga i uskrsnuloga.

Mir je plod Duha Svetoga (usp. Gal 5,22) – moguć je samo ondje gdje sije Duh Sveti. Tko sije u svoje tijelo, ne može očekivati plod mira. Djela tijela i plodovi Duha ne idu zajedno (usp. Gal 5,16-24). Zato je mir nemoguće naći u ikojoj vrsti grijeha, ma čime ga mi opravdavali i ma kako ga nazivali. Svako djelo koje se protivi Bogu vodi nas u sve veći nemir i očaj. Mir je prvi dar Krista uskrsloga, izvan njega i mimo njega ne postoji pravi mir i ne postoji način da se smirimo.

Već Stari zavjet jasno progovara o Bogu kao o jedinom izvoru mira. Dobro su poznate riječi psalama, a i Drinske su ih mučenice dobro poznavale: „Samo je u Bogu mir, dušo moja, samo je u njemu spasenje. Samo on je moja hrid i spasenje, utvrda moja: neću se pokolebati“ (Ps 62,2).

Divan je psalam 131 koji nosi naziv Djetinji pokoj u Bogu: „O Jahve, ne gordi se moje srce niti se oči uznose. Ne idem za stvarima velikim ni za čudima što su iznad mene. Ne, ja sam se smirio i upokojio dušu svoju; kao dojenče na grudima majke, kao dojenče duša je moja u meni. U Jahvu se, Izraele uzdaj odsada dovijeka.“

Pogledajmo može li nas život Drinskih mučenica poučiti o tome što bi bio mir i kako ga tvoriti. Mir stoji u suprotnosti s ratom. Blažene su mučenice imale iskustvo i jednoga i drugoga. Zemaljskoga mira i rata, i to i prvoga i drugoga svjetskoga rata. No i duhovnoga mira i rata.

Relativnost rata i mira je nešto što je kršćaninu dobro poznato: kršćanin je uvijek u duhovnoj borbi. Želi li biti u miru, mora uvijek biti u ratu. Isus, donositelj mira, reći će i ovo: „Ne mislite da sam došao mir donijeti na zemlju. Ne, nisam došao donijeti mir, nego mač“ (Mt 10,34). „Bdijte i molite da ne padnete u napast“ (Mk 14,38) velika je Isusova opomena i pouka.

Ne postoji ni jedan trenutak u našem životu u kojem možemo napustiti budnost i smatrati da smo pobijedili zloga i zlo jednom zasvagda, da smo postigli potpuni mir. Dokle smo god u ovome svijetu a želimo služiti Bogu, u otvorenom smo ratu s đavlom, njegovim slugama i njegovim ponudama. Nisu li se tako borile i Drinske mučenice?

Da nisu, ne bi se mogle onako izboriti za Isusa u onome ključnome trenutku. No mir ne stoji samo nasuprot i u vezi s ratom. Miru je suprotan i nemir. Životni nemir izvire iz naše izgubljenosti, ona iz biranja krivih putova. Nemir baštinimo svi samim time što smo kao ljudi dionici povijesti grijeha, povijesti staroga čovjeka.

To nije bilo strano ni mučenicama. Na sreću, zajedno s njima baštinimo i mir jer smo kao Isusovi učenici učinjeni dionicima nove povijesti, povijesti spasenja. U nju nam je Isus otvorio pristup: Isus, Jaganjac koji oduzima grijeh svijeta, daruje mir. Nemir proizlazi iz nečiste savjesti i nečista srca, dok čisto srce više nema zapreka na putu prema miru jer može Boga gledati.

Spomenimo da postoje i druge vrste nemira. Primjerice nemir kojega drugi unose u nas svojim postupcima i riječima. Zatim nemir zbog neodlučnosti, nemogućnosti da se opredijelimo. Poznaju ga mnogi od nas. Njega se nadvladava donošenjem odluke koja je po Božjoj volji.

Prava odluka kršćanina jest uvijek predanje, odluka za Krista. Sjetimo se, takva odluka je donijela mir i blaženim mučenicama. Predanje i pouzdanje u Božju svemoć kojoj smrt nije zapreka donosi neuništivi mir srca.

Iz života Drinskih mučenica vidimo da je sastavni dio mira i naše ophođenje prema drugima: one su činile dobro svima, pa i neprijateljima, i nisu gledale tko je tko. Bile su sa svoje strane sa svima u miru, istinske mirotvorke i dobrotvorke. Nikome nisu činile zlo. Zato su se osjećale sigurnima i nisu mislile da bi im itko htio nauditi.

Taj nepotpuno shvaćen početni osjećaj zaštićenosti od zlih ljudi i od zla vrlo brzo su zamijenile ispravnim stavom srca i narasle do dubljega razumijevanja otajstva spasenja – do spoznaje vlastite nemoći i Božje moći: njihova zaštita od zla je Otac koji je uskrisio Isusa od mrtvih, a ne njihova dobra djela!

Njihov spasitelj je Isus, gospodar neba i zemlje, slavodobitnik nad samim paklom, a ne ono što su one činile! U srcu tame u nekoliko su dana narasle do tolike dubine vjere i shvaćanja da su postale zrele za Nebo. Odbacile su lažnu sigurnost vlastite zaslužnosti, zasluga i dobrih djela.

U srcu patnje, krajnje nezaštićenosti i bespomoćnosti i potpunoga osiromašenja od svega što su bile, što su stekle, što su mogle, na što su se mogle pozvati, što su mislile o samima sebi, što su ljudi mislili o njima, što su značile, postale su istinska Božja djeca, njegove prave kćeri, istinske Isusove učenice. U svojoj ožalošćenosti, postale su pravi siromasi duhom, krotke, gladne i žedne pravednosti, milosrdne, čiste srcem, mirotvorke i progonjene zbog pravednosti. Ispunile su sav Zakon i Proroke. Postale su ono za što su stvorene biti.

Zaista, kada čovjek shvati da ga ne spašava njegova vlastita pravednost, nego samo Božja snaga, kada uvidi da njegova dobra djela u koja se uzdao nemaju moć za­ ustaviti zlo, da su zaista ništa pred zlom koje je slijepo, tada shvaća u potpunosti tko je onaj temelj na kojega je položio svoj život i što znači vjerovati u Isusa Krista uskrsloga. Tada posve drugačije zvuče već gore na pisane riječi psalama: „Samo je u Bogu mir, dušo moja, samo je u njemu spasenje. Samo on je moja hrid i spasenje, utvrda moja: neću se pokolebati“ (Ps 62,2).

„O Jahve, ne gordi se moje srce niti se oči uznose. Ne idem za stvarima velikim ni za čudima što su iznad mene. Ne, ja sam se smirio i upokojio dušu svoju; kao dojenče na grudima majke, kao dojenče duša je moja u meni. U Jahvu se, Izraele uzdaj odsada dovijeka“ (Ps 131).

Gospodin nije htio uvesti Drinske mučenice u svoje blaženstvo sve dok nisu naučile ispunjavati blaženstvo mirotvoraca.

Nitko od nas ne može očekivati vječno blaženstvo ni pokoj ukoliko na zemlji ne naraste do razine blaženstava. U svojim svakodnevnim ratovima, bojevima i nemirima urastajmo uvijek iznova u blaženstvo mirotvoraca koji će se sinovima Božjim zvati.

s. M. Pia Herman, FDC

Izvor: DRINSKE MUČENICE – Informativni bilten Vicepostulature, Br. 14 – srpanj 2015., str. 8-10.