Zajedno na križnom putu

Slovenski svećenik, suzarobljenik Drinskih mučenica, Franz Ksaver Meško opisao je u svojoj knjizi “Izbrano delo” (Celje 1959.) njihov zajednički dio križnoga puta ratnog prosinca 1941. godine. Iz knjige izdvajamo pojedine dijelove koji oslikavaju lik s. Berchmane u okolnostima zla i patnje.

Prvi dan, u noći između 11. i 12. prosinca

Stara s. Berchmana, u papučama i gotovo sasvim slijepa, nije po snijegu i po noći nikamo mogla. (…) Odlučiše da se ona vrati gore u kuću, a s njom i sestra kuharica, te neka sutra dođu za nama. Išli smo preko nekih travnjaka,potoka, močvara. Sreća da je sve bilo zamrznuto, inače bismo gazili blato koje bi nam ulazilo u cipele. Od travnjaka smo se uspinjali na brdo, neko vrijeme po slaboj prtini, a zatim po dubokom snijegu. Svaki čas je neka od zarobljenica pala. Stražari, ne baš ljubazni, trebali su nas dovesti do nekog narednika. Ali nisu znali ni za kuću ni za put. (…) Tako smo po onim brdima kružili i tražili.

Drugi dan, 12. prosinca

Nakon preslušanja krenusmo dalje. Staru su sestru stavili na saonice. Išli smo više od četiri sata, dva sata po strašnoj tami, groznim cestama; lijepih gotovo i nije moguće očekivati u tim brdima. Sestru Berchmanu je u jednoj lokvi zbacilo sa saonica i jako se povrijedila na glavi, ali zbog te rane nije dugo trpjela…

Treći dan, 13. prosinca

Drugog jutra nije nigdje bilo saonica na kojima su dovezli sestru Berchmanu. Kada i kamo su nestale samo Bog zna. Dolje prema dolini sve je bilo zaleđeno. Nemoguće da starica ikamo krene po takvim putovima. Tako smo je ostavili u onoj drvenjari.

Nas su dva stražara gonila dalje, prema glavnoj postaji. (…) Put je bio sve prije nego prijatan. Među visokim gorama, preko potoka pokoje zaleđeno brvno. Jer se nismo usudili preko njega, skakali smo u koritu s kamena na kamen. Svi su, naravno, bili prevučeni ledom, noga je skliznula i pošteno smo zahvatili vode. Ali, nije se moglo na to misliti.

Izvor: DRINSKE MUČENICE – Informativni bilten Vicepostulature, Br. 5 – studeni 2010., str.10.