Uvijek kada je riječ o vama, pred mojim očima kroz četrdeset godina stvara se slika, a pogotovo 12. prosinca (1941.), ponovno gori samostan pred mojim očima, dok gori pet svijeća za pet svetih mučenica. Redaju se slike. Noć, crne figure penju se uz Rakovac (podnožje Romanije), pod nogama škripi, u nosu se smrzava, iz usta se puši, bijaše strašna zima. Sestra Berchmana posrće, gazim uskom prtinom odmah iza njih, drugi iza mene. (...) Civile odvojiše, ostaviše ih u Rakovcu do sutra, časne skroz na Romaniju. Noćismo, sutradan u Podgrab, kroz zimu i snijeg, a one u Goražde, ali samo njih četiri. Pa recite, kako da zaboravim zastave što moradoh vesti na njihovim crnim haljinama?