U doba događaja bio sam učenik Trećeg razreda gimnazije u Sarajevu i ministrant u katedralnoj župi. Događaj smrti sestara snažno je odjeknuo u Sarajevu među svim slojevima pučanstva, a naročito među katolicima. (...) Odmah se govorilo: to su mučenice svete vjere. Naprosto javno se govorilo: to su mučenice svoga zvanja i svojih zavjeta. Koliko ja kao (tadašnji) četrnaestogodišnji dječak mogu reći, općenito uvjerenje je bilo: to su mučenice. (...)

Kraj rata donio je novo ozračje: ljudi su se uvukli u sebe tako da se gotovo nije ni govorilo iz straha o Drinskim mučenicama. Zatvori su bili puni, mnogi su netragom nestali, svatko je imao svoje brige, pa ako bi se govorilo o žrtvama rata, to se govorilo samo šutke i u četiri oka. Šutnja je pala na sve. Ipak, kada se netko našao u teškoćama ili sličnim situacijama među ženskim svijetom, ljudi su ukazivali na Drinske mučenice kao primjer žrtve i svjedočenja svoje vjere i vjerskih uvjerenja. Koliko je meni poznato, nitko ih nije držao ni za što drugo nego za mučenice vjere. (...) Gledali smo u njima žive primjere vjernosti Bogu i zavjetima. (...) Sve je pokrila šutnja iz koje je izbijao lik svetih djevica i mučenica kao u prvim kršćanskim vremenima.