Kroz tminu se noćnu osu
zlih vojnika grozna vika,
nijemo zrakom poletješe
anđeoska čet’ri lika.

Ne, to nisu zimske vile,
ne bijeli se njih ljepota,
već djevice kojim krjepost
više znači od života.

Niti plaču nit’ proklinju,
nit’ osvetu zazivaju,
već Isusa – Zaručnika
svojom smrću cjelivaju.

Zastidje se rijeka Drina,
rumenilom osu lice, pa zagrli i odnese,
redovnice – mučenice.

Anto Orlovac