U subotu, 5. travnja 2025., zorom smo iz Zagreba krenuli na hodočašće bl. Drinskim mučenicama, koje je ujedno bila i korizmena duhovna obnova vjernika Župe sv. Ane iz Rudeša.

Prva postaja putovanja bila je Župa sv. Antuna Padovanskoga u Starom Petrovom Selu i Godinjak, rodno mjesto bl. Jule Ivanišević. Ondje nas je dočekao župnik Ivan Nikolić i divni župljani okupljeni u Udrugu bl. Jule Ivanišević koji su nas počastili pravim slavonskim doručkom.

Hodočašće smo nastavili vožnjom prema Novom Travniku gdje su nas s ručkom dočekali župnik don Anto Ledić i časne sestre Kćeri Božje ljubavi. Nakon okrijepe pohodili smo sa sestrama zavjetnu kapelicu i spomenik blaženicama na Trgu Drinskih mučenica.

Nastavili smo put prema Sarajevu gdje nam na Banjskom brijegu (u svom samostanu i Katoličkom školskom centru sv. Josipa) redovnice Kćeri Božje ljubavi pružaju smještaj i vode nas u neobaroknu crkvu Kraljice svete Krunice. Crkva je ujedno i svetište Drinskih mučenica. U njoj nas je dočekao mons. Tomo Knežević s kojim smo slavili misu i molili zagovor ispred zavjetne slike Drinskih mučenica.

U večernjim satima posjetili smo Katedralu Srca Isusova u kojoj smo se nakon obilaska s katedralnim župnikom mons. Ivom Tomaševićem pomolili na grobu sluge Božjega Josipa Stadlera.

U nedjelju, 6. travnja 2025., krenuli smo jutrom prema Goraždu, cilju našega hodočašća.

Najprije smo se zaustavili u Palama, gdje nas je dočekao župnik Fabijan Stanušić i poveo do drvene crkve sv. Josipa radnika koju su u vremenu austrougarske uprave sagradili austrijski inženjeri za svoje vjerničke potrebe. Nedaleko crkve, na obližnjim Kalovitim brdima, nalazilo se imanje i samostan sestara Kćeri Božje Ljubavi, Marijin dom, koji su četnici do temelja spalili 1941. godine i odakle je 11. prosinca iste godine krenuo križni put časnih sestara Jule, Berchmane, Krizine, Antonije i Bernadete.

Na putu od Pala do Goražda padao je snijeg i puhao vjetar stvarajući ozračje koje su imale sestre na četverodnevnom putu kroz romanijska brda i šume na velikoj studeni i hladnoći.

Došli smo u Goražde ispred današnje osnovne škole, nekada vojarne u koju su dovedene sestre. Popeli smo se na drugi kat u učionicu gdje su bile zatočene. Potresao nas je pogled na prozor s kojega su redovnice, u obranu svojega djevičanstva, skočile u naručje Zaručniku. Nakon pada, onako polomljene i izranjene, bivaju usmrćene noževima svojih napadača te odvučene na obalu rijeke Drine.

Odlazimo do spomen obilježja gdje smo položili lampaše i stavili cvijeće. Uz molitvu odlazimo do drinske obale u koju su rudeški bračni parovi položili pet crvenih ruža.

Goraždanski župnik don Josip Tadić nas je, nakon molitve uz Drinu, poveo do novosagrađenoga Svetišta Drinskih mučenica u kojemu smo slavili euharistiju i svojim prilozima pridonijeli završetku izgradnje Svetišta.

Bila su ovo dva sadržajna hodočasnička dana provedena u dubokom razmišljanju o ljubavi, patnji, boli i žrtvi za drugoga. Na povratku smo u autobusu imali priliku iznijeti svoje dojmove i svjedočanstva.

Ovim putem, u ime svih hodočasnika, izražavam duboku zahvalnost s. Ozani Krajačić i njezinim suradnicama Dinki Parlov i Ljubici Pribanić što su nam približile život i mučeništvo blaženih sestara (nakon ova dva dana slobodno možemo reći SVETIH sestara) i prenijele izuzetnu ljubav koju gaje prema njima.

Svete Drinske mučenice, molite za nas!

Nadljudska snaga u neljudskom činu!

Kroz dva dana hodočašća intenzivno smo osjećali i doživljavali Božju ljubav. Hvala sestri Ozani što nam je približila i oživjela iskustvo čiste ljubavi blaženih Drinskih mučenica za Boga, za Isusa Krista.

Posebno me se dojmila nezamisliva snaga, hrabrost i međusobna bezuvjetna ljubav časnih sestara koja je urodila savršenom žrtvom koju čovjek može iskazati Bogu. Ukazala mi se slika nevinih nježnih sestara, nježnih žena koje su morale podnijeti žrtvu na tom kobnom putu i koja će se pretvoriti u savršenu žrtvu za Gospodina. Gospodin je milošću svojom slabost sestara pretvorio u nesalomljivu snagu.

Hvala im na tom primjeru nesebične ljubavi!

Slušajući i moleći danas križni put Blaženica od Pala do Goražda, pokušavala sam osvijestiti kakvo su iskušenje, žrtvu, bol studen i strah proživljavale na svom mučeničkom putu. Srce se slama i duša boli... Koliko god sam osjećala duboku bol u srcu slušajući njihovu tešku sudbinu svjesna sam da ne mogu uistinu zamisliti što su doista proživjele. Blaženice su pokazale nadljudsku snagu u nezamislivom neljudskom činu progonitelja nad čovjekom.

Ovo je primjer univerzalnog čina umnožene ljudske ljubavi, ljubavi pet časnih sestara Blaženica. Ljubav koja je postala “sveta” ljubav čovjeka prema Bogu. Amen.

Svjedočanstvo Jasminke Špoljarić