6. travnja 2019. u 5.00 ispred crkve na Puntamici, krenuo je autobus sa pedeset hodočasnika iz mnogih župa Zadarske nabiskupije na hodočašće „putevima bl. Drinskih mučenica“ u Sarajevo, Pale i Goražde koja su mjesta života i mučeništva s. Berchmane, s. Jule, s. Krizine, s. Antonije i s. Bernadete. Na putu do Sarajeva, predahnuli smo kod drage Gospe u Međugorju i zamolili je da bude s nama, da nas preporuči svome Sinu i prati nas na našem hodočašću baš kao što je pratila i naše sestre u životu i za vrijeme mučeništva. Nastavili smo put prema Sarajevu. Putovanje je bila prilika za naše međusobno upoznavanje, upoznavanje blaženih sestara mučenicama, molitvu i pjesmu.

Prije ulaska u Sarajevo hodočasnici su imali priliku čuti o životu i svetosti naše sestre Luke čiji smo grob posjetili i molili na njemu. Zanimljivo je da ne postoji ni jedan njezin pisani trag, ali već više od jednog stoljeća uslišane molitve ljudi koji su joj se utjecali u zagovor, progovaraju o njezinom poniznom životu, potpuno predanom Božjoj volji i Njegovoj ljubavi. Nakon posjete grobu sestre Luke, zaputili smo se prema Katoličkom školskom centru „Sv. Josip“ gdje smo se smjestili u sobe te imali svetu misu u samostanskoj crkvi „Kraljice svete krunice“. Tamo se nalazi oltar bl. Drinskih mučenica pred koji smo donijeli pet crvenih ruža i pet lampaša kao simbol prinošenja naših nakana s kojima smo i krenuli na hodočašće. Srdačno nas je dočekala s. Ljilja, kućna predstojnica i s. Leonarda koja nas je vodila kasnije po Sarajevu i bila spremna pomoći nam u svemu tijekom cijelog boravka u Bosni. Svetu misu u subotu i u nedjelju slavili smo zajedno s hodočasnicima iz Zagreba te se ujedinili s njima i u molitvi u Goraždu.

U nedjelju, 7. travnja , nakon doručka uputili smo se prema Palama,  mjestu gdje su živjele sestre mučenice i iz koje su protjerane na četverodnevni križni put preko Romanije. Tamo smo imali svetu misu u župnoj crkvi sv. Josipa u koju su i one odlazile. Bogu hvala da nam je Gospodin poslao dvojicu svećenika koji su predslavili svetu misu i bili na raspolaganju za ispovijed i molitvu. To su: p. Franek Kowal, župnik u Diklu i Kožinu i fra Božo Bugarija, franjevac iz drage nam crkve sv. Mihovila.

Nakon svete mise, krenuli smo prema Goraždu te putem molili križni put prateći sestre preko Romanije, samo što smo mi bili u autobusu, a one na velikom snijegu i hladnoći strpljivo podnoseći uvrede i zlostavljanja. Pitali smo se kako mi nosimo svoje križeve i praštamo li kao što su i one oprostile svojim neprijateljima?

U Goraždu smo, u tihom prebiranju srca i molitvi, ušli na drugi kat današnje osnovne škole, a negdašnje vojarne gdje su bile zatočene i ispred koje su usmrćene noževima te bačene u rijeku Drinu. Pročitali smo izvješće pokojnog don Ante Bakovića o tom događaju i ponovno vapili da nas zagovaraju kod nebeskog Oca te zahvalili na daru njihova mučeništva. U litanijama smo se ujedinili s njima zazivajući Isusa: “Isuse, spasi nas!“ te se u procesiji uputili na obalu rijeke Drine koja je njihov tekući grob. Tamo smo molili i pjevali te zazivali Kristovu krv koja je pobijedila Zloga i s kojom se slila krv naših mučenica. Bili su to snažni molitveni trenutci! Katarina Knežević je kao predstavnica mladih sudionika planinarskog križnog puta Zadarske nadbiskupije, bacila u Drinu spaljena pisma koja su mladi pisali na križnom putu i tako im se utjecali u zagovor. Nakon molitve kod spomen ploče i obale rijeke Drine, imali smo zasluženi ručak u obližnjem restoranu. Na povratku smo odmorili na Vrelu Bosne u Sarajevu te krenuli prema Zadru ispunjena, radosna i zahvalna srca na svim milostima koje smo primili.