Sisački biskup Vlado Košić predvodio je u subotu, 24. rujna u katedrali Uzvišenja svetog Križa u Sisku, svečano misno slavlje povodom pete obljetnice beatifikacije Drinskih mučenica. U koncelebraciji bio je kancelar mons. Marko Cvitkušić, katedralni župnik preč. Marko Karača i vikar katedralne župe vlč. Robert Jakica, a slavlju su nazočile i sestre iz sisačke zajednice Družbe Kćeri Božje ljubavi.

U homiliji biskup je podsjetio na mučenički životni put s. Jule Ivanišević, s. Berchmana Leidenix, s. Krizane Bojanc, s. Antonije Fabjan i s. Bernadete Banje. „Časne sestre su njegovale bolesnike, pekle su kruh djeci državnog Dječjeg doma te pomagale siromahe i prosjake s Romanije. Dana 11. prosinca 1941. godine četnici su opkolili 'Marijin dom', opljačkali ga i odveli u zarobljeništvo sve redovnice i još neke druge zarobljenike. Vodili su ih po snijegu uz preslušavanja i ispitivanja do Carevih voda i Sjetline. Tamo je časna sestra Berchmana, shrvana od puta ostala a kasnije ubijena 23. prosinca 1941. godine. Ostale četiri časne sestre odvedene su do Goražda, gdje su stigle 15. prosinca 1941. godine. Smještene su u zgradu vojarne na drugom katu. Četnici su u pijanom stanju po noći provalili u sobe u kojima su bile časne sestre. Časne sestre su skočile kroz prozor na poziv s. Jule koja je prva skočila s povikom: „Isuse, spasi nas!“, nakon čega su ubijene i bačene u rijeku Drinu. Tih dana, bačeno je u Drinu oko 8 000 ljudi. Prvi koji je zapisao zločine bio je slovenski svećenik Franc Ksaver Meško, koji se tih dana nalazio na Palama, a još i danas živi svjedok tog mučeništva je don Anto Baković, pisac knjige Dječak s Drine“, rekao je biskup.

U nastavku biskup je progovorio o najvažnijoj poruci Drinskih mučenica: vjernost Kristu, svojim redovničkim zavjetima i svojoj Družbi. „Danas je istina vjernost rijetka, ili se bar tako čini – kakav nam život prenose mediji i javnost u kojoj živimo. Ipak, ljudi koji su vjerni mogu biti i drugima oslonac jer su sami čvrsti i nepokolebivi u onom što vjeruju, što govore i što su obećali prije svega sebi a onda i svojim bližnjima. Pitanje vjernosti nije samo važno u redovničkom ili svećeničkom zvanju. To je veoma važno i u bračnom staležu, bračna vjernost je dokaz ljubavi i temelj bračne zajednice. No, vjernost je potrebna i u svim drugim okolnostima u kojima se traži ustrajnost, nepromjenjivost i stalnost“, ustvrdio je biskup Košić podsjetivši još na jesenske kvatre i pročitanu Pavlovu poslanicu Filipljanima: sve smatram gubitkom zbog onoga najizvrsnijeg, zbog spoznanja Isusa Krista, Gospodina mojega, radi kojega sve izgubih i otpadom smatram: da Krista steknem i u njemu se nađem. „Apostol doživljava zajedništvo u patnjama njegovim', osjeća se 'suobličen smrti njegovoj', ali se nada upoznati 'njega i snagu uskrsnuća njegova', dapače 'prispjeti k uskrsnuću od mrtvih'. Kako lijepo sveti Pavao kaže da je on 'zahvaćen od Krista'! Ne može onaj koga je Krist zahvatio ne govoriti o Kristu, o onome koji je usrećio njegov život, o onome koji je promijenio njega i podigao ga u život te mu dao smisao i radost života! Ne može se šutjeti o tako velikim i važnim događajima, i o tako izvanrednoj Osobi, o Kristu Gospodinu koji daje život. Stoga su Drinske mučenice upravo primjer tog svjedočanstva o Kristu Gospodinu kojemu su ostale vjerne i u smrti“, zaključio je biskup pozvavši na molitvu za duhovna zvanja u našem narodu, te za hrabrost duha i vjernost u svakom kršćanskom pozivu, „bilo u svećeništvu, redovništvu, bilo u braku i u svim zvanjima i poslovima kojima možemo proslaviti Boga i ljudima pomagati“.

(http://www.ktabkbih.net)