U zagrebačkoj prvostolnici je na spomendan blaženih Drinskih mučenica u petak, 15. prosinca 2017. euharistijsko slavlje predvodio kanonik Prvostolnog kaptola zagrebačkog mons. Zvonimir Sekelj. U koncelebraciji je bio kanonik mons. Juraj Batelja, gvardijan franjevačkog samostana na Kaptolu fra Zdravko Lazić i vlč. Borna Puškarić.

Uvodeći u slavlje, mons. Sekelj je upitao „gdje je naša radost, u čemu se sastoji naša sreća? Je li to naše znanje i sposobnost, poslovni uspjeh, društveni status, obiteljska idila? Kao vjernici svoju radost i sreću polažemo u Boga, On nas je pozvao u život i obdario našim sposobnostima da se na sebi vlastit način ostvarujemo u svijetu. Bog ne želi čovjeku patnju, no povijest je nebrojeno puta pokazala kako je patnja potrebna da se spozna istinska sreća i zadovoljstvo. Svjesni toga na početku svakog našeg dana i svakog našeg djela zazivamo ime i blagoslov svemogućeg Boga. U Njegovo ime smo i večeras smo ovdje okupljeni poduprti svjedočanstvom pet blaženih časnih sestara“.

U homiliji je mons. Sekelj naglasio, da onaj koji upija Boga, koji ne stavlja u pitanje njegovu stvarnost da li On jest, jer On jest, trudi se ući u njegovu zbilju oslobađajući se svih uskosti. Takav čovjek, duhovan čovjek opredjeljuje se za Njega koji je izvan naše omeđenosti. „I dok god hoću samo svojim razumom prodrijeti u tu njegovu zbilju ostajem na svojem mjestu, uopće se ne mičem, ne idem u nebesku sferu, no kad pustim da njegova riječ prodre u mene da me do kraja zahvati i da je slušam, bez onoga pitanja 'kako će to biti', događa se Njegova, Božanska stvarnost koja je izvanredna i koja začuđuje. U suprotnom pak, ostat ću tamo negdje zakopan da me više nitko spomenuti. Ovdje pak imamo pet sestara, Kćeri Božje ljubavi kojih se i danas spominjemo. One su blažene, one su još za života ušle u sferu Boga, Njime se napajale i za njih nije bilo važno ništa drugo doli bez pridržaja, do kraja biti uvučene u Njegovu stvarnost“. Nadalje je naglasio, kako su se one već na početku svoga redovničkog života opredijelile za „izvanrednost, za Njegovo kraljevstvo, za Njegovu zbilju. Nastojale su živjeti tu ljubav kroz davanje, učenje, školovanje drugih. Nasuprot tome, ograničenost, egoizam ubija, ne može podnijeti, da postoje neke žene koje drugačije misle, koje su se za nekoga opredijelile, jer to uznemiruje savjest. I što se događa: one koje imaju pred sobom Onoga koji jest, i koji ih u biti neće uništiti, nego osloboditi, u Njemu će dobiti sve, jer se radi o trajnosti, one će rađe izabrati smrti, nego pustiti se tim ljudima“.

Mons. Sekelj se u nastavku homilije osvrnuo na karakteristike sestara: s. Jula pobožna, sabrana, jednostavna, raspoloživa, smirena; s. Berhmana moliteljica, brižna, odlučna, razborita, ponizna; s. Krizina pobožna BDM, požrtvovna, savjesna, nesebična, uslužna; s. Antonija sabrana i požrtvovna, poslušna, samozatajna, sređena vladanja; s. Bernardeta pobožna i točna, poslušna i uslužna, ponosna ali je sebe pobjeđivala, cijenila starije. „To su kvalitete Kraljevstva Božjega, to je ono što oslobađa, što čini čovjeka vrijednim da bude sposoban uvijek opredjeljivati se za stvarnost koja se zove Bog. To je ono neprocjenjivo, od koga nas ništa ne može rastaviti“.

Stoga, poduprti primjerom mučenica i redovnica neka i ova zbilja ljubavi koja je od Boga nama dana ostane u našem srcu, u našem biću, rekao je na kraju homilije mons. Sekelj.

U molitvi vjernika molilo se za sve kršćane da ustraju na putu dobra i spremno svjedoče svoju pripadnost Kristu i Crkvi u svim životnim prilikama i neprilikama. Također se molilo da Bog u našem narodu istinsko zajedništvo, vjernost idealima, predanost evanđeoskim vrednotama, zauzetost u činjenju dobra, te ustrajnost u molitvi. Molitva je upućena i za bračne drugove i sve obitelji da hrabro prihvate i brane život, te odgajaju djecu u duhu kršćanskih vrednota. Molilo se i za nova duhovna zvanja, za mladiće i djevojke koji će po nesebičnom služenju doprinositi rastu Crkve, te preobražavati lice zemlje često nagrđeno mržnjom, zavisnošću, sukobima i nepravdom. Na kraju je upućena molitva i za preminule, a osobito redovnike i redovnice.

Euharistijsko slavlje pjevanjem je uveličao zbor sestara Kćeri Božje ljubavi.

Foto: Marija Belošević