26. – 27. rujna 2015.

U subotu, 26. rujna, na dvodnevno zajedničko provincijsko hodočašće iz Zagreba za Sarajevo, u svetište blaženih Drinskih mučenica, krenulo je tridesetak sestara i sedam kandidatica. Na samom početku putnice je pozdravila provincijalna glavarica s. M. Elvira Tadić koja je istaknula dva razloga hodočašća.

Prvi razlog je obilježavanje 4. obljetnice beatifikacije Drinskih mučenica. Tim činom odazivamo se poticajnim riječima kardinala Angela Amata, prefekta Kongregacije za proglašenje svetih, koje je izrekao u našoj Generalnoj kući prigodom slavlja prvoga spomendana blaženih s. Jule i susestara: Proslava beatifikacije naših Blaženica ne može i ne smije završiti, ne smije se u vama nikada ugasiti, nego treba nastaviti živjeti i donositi plodove božanske milosti. (...) Za vas, kao i za vaše slavne Mučenice, ne postoji neka druga životna avantura osim ljubavi prema Kristu i služenja braći. (...) Kćeri Božje ljubavi moraju biti specijalisti ljubavi. Prvi životni stav koji trebate nasljedovati i živjeti jest biti uvjerljive svjedokinje Isusa i njegova evanđelja ljubavi (kard. Angelo Amato, Homilija, 15. prosinca 2011.). Drugi razlog zajedničkog zahvalnog hodočašća je slavlje Godine posvećenog života koju je za cijelu Crkvu proglasio papa Franjo s ciljem da posvećene osobe sa zahvalnošću gledaju svoju prošlost, s ljubavlju žive sadašnjost i da s nadom prigrle budućnost.

Cijelim putem prema Sarajevu autobusom je odjekivala pjesma s pripjevom: Mučenice ljubavi, mlade čuvajte za čisto srce kada se u ovom svijetu bore. Mučenice vjernosti, učite i nas sve kako se za vrjednote život predaje. Putovanja je bilo ispunjeno molitvom, pjesmom, meditacijom i izabranim ulomcima o kreposnom životu i mučeničkoj smrti Blaženica koje je za ovu prigodu priredila s. M. Tea Barnjak. Ona je također sestrama kratko prikazala povijest Bosne i Hercegovine, okolnosti u kojima je nastala prva zajednica sestara Kćeri Božje ljubavi u Sarajevu kao i situaciju u kojoj su živjele i djelovale Drinske mučenice.

Prvo hodočasničko odredište bilo je groblje Betanija koje se nalazi nadomak Sarajeva. Ovdje su se hodočasnicama iz Zagreba pridružile sestre pristigle iz Dalmacije, Kosova i Albanije te iz same Bosne. Njih šezdesetak zajednički su molile za pokojne sestre koje na tom groblju čekaju dan uskrsnuća. Posebno su se zadržale na grobu s. M. Luke Liengitz koja je umrla na glasu svetosti i čiji grob još i danas posjećuju katolici i inovjerci.

S posebnim osjećajem radosti sestre i kandidatice krenule su prema Zavodu sv. Josipa koji je prije 133 godine izgradila Majka Fraziska Lechner, utemeljiteljica Družbe. Ovo je bila prilika da sestre, posebno mlađe i kandidatice, vide i dotaknu konkretna mjesta vezana uz početak djelovanja naše Družbe u ovim krajevima. Na tim je mjestima ispisana i konkretnim djelima posvjedočena bogata i slavna povijest čije su baštinice te koju zato ne smiju zaboraviti nego trebaju stalno Bogu zahvaljivati i ustrajno ugrađivati u sadašnjost i prenijeti onima koji će tek doći.  Zatim su sestre došle na svoje odredište u Zavod sv. Joispa gdje su ih srdačno dočekale s. Antonela Rašić, kućna poglavarica i sve sestre ove zajednice. U crkvi Kraljice sv. Krunice, u svetištu Drinskih mučenica, otpjevale su hodočasnice svečanu Večernju, a potom su ispred slike Blaženica zajednički i osobno molile za sve potrebe i na sve nakane Crkve i Družbe.

Središnji dio ovog hodočašća bilo je euharistijsko slavlje koje je, u samostanskoj crkvi Kraljice svete krunice, u nedjelju 27. rujna predvodio mons. Mato Zovkić, koji je inače vrlo zaslužan za kauzu blaženih Drinskih mučenivca. Propovjednik je, u nadahnutoj homiliji povezanoj s nedjeljnim  čitanjima, naglasio i istaknuo kako su Drinske mučenice u duhu zavjeta siromaštva služile siromasima na Palama. One su na taj način u malim, svakodnevnim naporima i kušnjama vlastitoga poziva zaslužile mučeničku Palmu.

Nakon duhovne i tjelesne okrepe hodočasnice su krenule prema Palama. O tom izletničkom mjestu, kao i o radu sestara Kćeri Božje ljubavi, od škole do pomaganja siromasima u toj miješanoj sredini, govorila je s. Antonija Lučić. Hodočasnice su najprije pohodile crkvu sv. Josipa Radnika u koju je blažena s. Jula zajedno s ostalim sestrama  rado dolazila na svetu misu. Na Palama je dobrodošlicu sestrama izrekao župnik vlč. Fabijan Stanušić. Sa zadovoljstvom je iznio detalj vezan za reljef koji se nalazi u crkvi, a  koji je napravio mještanin s Pala, pravoslavac. Naime, taj je pravoslavac u drvetu izvađenom iz rijeke Drine, prema uzoru na sliku koju je izradio akademski slikar Anto Mamuša, izradio reljef Mučenica. Nakon posjeta crkvi nastavljen je put do mjesta gdje je nekada bio samostan i kapela Majke Divne. Danas je sve to obraslo travom i korovom. Uz molitvu sestre su obnavljale sjećanja na život i djelovanje sestara Mučenica koje su mještani nazvali »majke siromaha«. One su živjele za taj narod, za svakog čovjeka bez razlike na vjeru i naciju, ne sluteći da će im zahvalnost i nagrada biti mučeništvo.

Pune dojmova sestre, praćene kišom, nastavljaju put prema Goraždu preko Romanije. Sestra Tea je taj dio puta popratila bogatim izvještajem o križnom putu sestara od Pala do Goražda. Nastojala je sestrama hodočasnicama dočarati svu strahotu rata i ljudsku zloću koja se neočekivano sručila na sestre. Sestra Jula i susestre su tijekom četiri dana puta i propješačenih 65 kilometara proživljavale odvođenje, maltretiranje i zastrašivanje, a put je bio težak i naporan. One su u velikoj neizvjesnosti kročile naprijed sve do Goražda gdje su ih 15. prosinca 1941. četnici zatvorili u vojarni. Tijekom puta sestre su se također prisjetile riječi mons. Pere Sudara, pomoćnog biskupa vrhbosanskog, koje je izrekao u prigodnoj homiliji u trodnevnici pred slavlje beatifikacije. Mons. Sudar je muku, neizvjesnost, strah i ugroženost koju su proživljavale sestre Mučenice opisao slijedećim riječima: Posve sigurno je utvrđeno da su se Drinske mučenice do zadnjega nadale sretnome ishodu i da su vapile Isusu da ih spasi. Isto tako se pouzdano zna da su imale mogućnost izbora i u trenutku kada se sjena smrti nadvila nad njihove živote, kada ih je ruka smrti već bila dotakla. Posve ljudski bi bilo da je u dušama tih žena nadvladao strah od muka i smrti. Ali nije! I to zato jer su, očito je, cio život surađivale s Milošću koja ih je pripremala i na ovakav susret. Isus, zasigurno, nije prečuo njihov tjeskobni vapaj. Svoj odgovor im je dao u svome Kraljevstvu. (...) Njihovo mučeništvo i proglašenje blaženima utjelovljuje i uprisutnjuje evanđeosku obvezu opiranja zlu i biranja dobra u svim okolnostima i prema svim ljudima. I još više! Čudo njihove hrabrosti i izbor prije umrijeti nego se vlastitim idealima iznevjeriti budi nadu da je u onim kao i svim prethodnim i narednim vremenima zla na svim stranama bilo nama neznanih ali Bogu znanih svetaca i mučenika. (mons. Pero Sudar, pomoćni biskup vrhbosanski, Homilija, 22. rujna 2011.)

Po dolasku u Goražde, u nekadašnju zgradu vojarne koja je danas škola,hodočasnice su s velikim poštovanjem, potresene, u šutnji i tihoj molitvi uzlazile stepenicama po kojima su Drinske mučenice prije 74 godine vođene do sobe u kojoj su bile zatočene i u kojoj su donijele konačnu odluku u obrani svoje redovničke časti i dostojanstva žene. Ovdje su se sestre zajednički pomolile, a zatim su u procesiji krenule do mjesta spomen-ploče koja podsjeća na mučeničku smrt Blaženica, ali i na proslavu njihove beatifikacije. Prisjetivši se da je rijeka Drina njihova grobnica sestre su na obali, u pjesmu i molitvu, ali i tišini oprostile od Drine i Goražda i krenule prema Sarajevu i Kaknju.

Upravo u Kaknju otvara se nova stranica povijesti naše Provincije. Naime, toga dana je u Kaknju, u župnoj crkvi, obilježena 19. godišnjica mučeničke smrti s. M. Danke Jurčević. Hodočasnice su posjetile mjesto sestrine pogibije i prisjetile se riječi kard. Vinka Puljića izrečene na sprovodu s. Danke godine 1996.: Još nismo ni počeli dijecezanski proces za pet Drinskih mučenica, a evo još jedna mučenica u redu sestara Kćeri Božje ljubavi.

Obogaćene novim duhovnim iskustvom, pune zahvalnosti za dar Blaženica, sestre su se radosne, ohrabrene i obnovljene razišle u svoje zajednice diljem Provincije sa željom i odlukom da nastave obnovljenim snagama ponizno i vjerno služiti Gospodinu i braći ljudima.

                                                                    s. M. Sniježna Stjepandić