Sestre Kćeri Božje Ljubavi koje već sedamenaestu godinu djeluju u svom samostanu u župi Presveto Trojstvo u Novom Travniku, svečano su proslavile svoje zaštitnice „Drinske mučenice“. Uz ovih sedamnaest godina treba dodati i pedeset godina djelovanja u župi sv. Josipa u Rankovićima i višegodišnje služenje u župi Uzašašća Gospodinova. Sestre su ostavile plodan rad u svim župama u kojima su djelovale kako u Lašvanskoj dolini tako i u drugim dijelovima Vrhbosanske nadbiskupije, i još uvijek marljivo i s ljubavlju djeluju šireći Božju Ljubav.
 

U novotravničkom samostanu sestre su dostojanstveno obilježile spomendan svojih blaženih mučenica  koje su 15.prosinca 1941. godine prisilno odvedene na „križni put“ od Pala prema Goraždu. Sveto misno slavlje predslavio je župnik don Anto Ledić uz nazočnost osam sestara. Prigodnu propovijed župnik je započeo riječima „razmišljajući o  mučeništvu, teško možemo naći bilo kakvu riječ kojom bismo opisali taj misterij. Za to postoji više razloga. Jedan od razloga je stid što vjerovatno u nama još uvijek ne postoji takva vjera koju bismo mogli potvrditi mučeničkom smrću, a druge razloge možemo pronaći u Pavlovoj poslanici koji se pita; „tko će nas rastaviti od ljubavi Kristove…“, a koje često postaju zapreka autentične ljubavi prema Bogu i Crkvi. Mi slaveći danas blažene Drinske mučenice trebamo si postaviti pitanje, što nam priječi biti kao one!? Često i sama navezanost na nebitne i prolazne stvari, a ne navezanost na Isusa koji je bio zadnja imenica koju su izgovorile prije mučeničke smrti. Osvrćući se na poruku evanđelja „…a tko izgubi život svoj poradi mene, taj će ga spasiti“ župnik se poslužio jednim neologizmom „kršćanska zavist“ koja nas treba motivirati živjeti vjeru i odanost svojim redovničkim, svećeničkim i drugim sakramentalnim zavjetima, kao što su živjele Drinske mučenice koje su svoje zavjete potvrdile mučeništvom i stoga se nalaze u Kraljevstvu nebeskom i na taj način spasile svoje duše. Ako imamo „kršćansku zavist“ onda ćemo imati i kršćansku želju biti spremni ako treba dati i svoj život, ili spremno podnositi „mučeništvo ljubavi“ o kojem govori sv. Ivana Franciska de Chantal. Imam pravo „zavidjeti“ Drinskim mučenicama jer su spasile svoj život, ali uz zahvalnost jer me motiviraju da se i ja sam potpuno predam u ruke Krista Spasitelja, i svoje zavjete čuvam i potvrđujem, ako treba i mučeništvom.
Ništa nas ne smije rastaviti od ljubavi Krstove, a blaženici i svetci neka nam budu svjetli primjeri kojima je životni primjer bio sam Krist Gospodin“. Nakon svečane svete mise sestre su sa župnikom i pastoralnim suradnikom vlč. Miodragom nastavile radosno i s pjesmom slaviti imendan s. Antonije koja je ponukana primjerom mučeničke smrti s. Antonije Fabjan uzela svoje redovničko ime.