Svečanim euharistijskim slavljem koje je u zagrebačkoj je prvostolnici u četvrtak, 15. prosinca predvodio rektor Nadbiskupskog bogoslovnog sjemeništa preč.  Anđelko Košćak, proslavljen blagdan blaženih Drinskih mučenica. U koncelebraciji je bilo desetak svećenika, među kojima i rektor Međubiskupijskog sjemeništa  vlč. Matija Pavlaković, postulator u kauzi za proglašenje svetim bl. Alojzija Stepinca mons. Juraj Batelja, gvardijan franjevačkog samostana na Kaptolu fra Zdravko Lazić, te duhovnik bogoslovije vlč. Vlado Razum. Misi su uz mnogobrojne vjernike nazočile članice Družbe Kćeri Božje Ljubavi predvođene provicijalnom glavaricom s. Gordanom Igrec, te Suradnici Božje Ljubavi.

Uvodeći u slavlje, preč. Košćak je rekao „danas slaveći mučeništvo, slavimo život. Spominjući se danas blaženih Drinskih mučenica spominjemo se onih redovnice koje su zagledane u Krista pronašle smisao svoje patnje, muke i svog redovničkog služenja“.

U homiliji se rektor Košćak usredotočio na misno evanđelje, posebno na riječi „hoće li tko za mnom, neka se odrekne samoga sebe, neka uzme svoj križ i neka ide za mnom“, jer „tko hoće spasiti život svoj, izgubit će ga, a tko život izgubi poradi mene, spasit će ga“ te upitao „jesu li se te, ili možda neke lakše riječi utisnule u srca naših blaženica“. Naime, „hoće li tko za mnom“ to je početak kojega nam Gospodin upućuje kao poziv da idemo za Njim, da se ne bojimo, jer nas On poziva i pokazuje put. On zna što želi s nama, Njemu je znano naše poslanje, na nama je samo prihvatiti Njegov poziv, a naše sestre su prihvatile poziv, i krenule na Njegovu riječ, rekao je propovjednik.

Nadalje, je posvijestio kako je život tih redovnica bio običan, bile su to sasvim jednostavne redovnice, „jednostavne po vršenju službi u Družbi i mjestima gdje su bile poslane. Ništa osobito, a opet toliko važno kada je netko spreman prihvatiti upravo takav posao, činiti ono što naizgled svijeta, pogotovo današnjeg svijeta izgleda toliko nisko, beznačajno, nema korist, gotovo da se od toga ne može niti živjeti, a kamoli steći neki ugledu društvu. One su to vršile, zasigurno jer su se u sebi uvijek vraćale na početak Božjega poziva, da su potaknute Kristom  svakoga trenutka spremne služiti Gospodinu u bratu i sestri kojima su bile poslane“.

Sestre su služeći Gospodinu svakodnevno prepoznavale da ponajprije svojim životom trebaju biti istinske svjedokinje Božje ljubavi, ne tražiti neku svoju korist, ugled u društvu, u Družbi, ili drugdje, nego ponajprije svakoga čovjeka privoditi Kristu, oduševiti ga za Krista i na taj način ispunjati svoje redovničko poslanje u ovom svijetu, dodao je preč. Košćak.

Nadalje je podsjetio kako se upravo danas spominjemo 75. Obljetnice njihove mučeničke smrti.

Toga dana, 11.prosinca 1941. vršeći jednostavne poslove i službe zatekle su se u vrlo teškim okolnostima. Zlo uvijek nekako na osobit način prilazi onima koji žele biti vjerni Gospodinu, istini, vršeći djela ljubavi, služeći čovjeku, služeći onima koji su potrebni Božje blizine, Božje dobrote, koji si počesto ni sami ne mogu pomoći. No, zlo želi to spriječiti i nametnuti neka druga pravila, i tako je bilo. Sestre su bile istjerane iz svoga samostana u snijeg, a samostan je uništen i zapaljen. Tako je sve ono lijepo i plemenito što se u tome samostanu na Palama gradimo i služilo čovjeku bilo uništeno, a zločinci su se htjeli naslađivati nad životima sestara koje su davale život tom samostanu i svima kojima su bile poslane. One su znale da to neće dobro završiti, ali su se pouzdavale u Gospodina. Dovedene na mjesto Golgote, na mjesto gdje će položiti svoj život, ponovno su im progovorile Gospodinove riječi, pouzdanje u Njega, jer Njega jedinog žele služiti, Njemu jedino žele biti vjerne. U tome su bile odlučne do kraja, jer su se dale voditi od Riječi Božje, bile su svjesne da ono što u sebi nose, Krista, da je to nešto za što su spremne položiti svoj život, što su u konačnici u učinile, rekao je rektor Košćak.

Podsjetio je, kako ovih adventskih dana na osobit način odjekuju riječi Ivana Krstitelja, „što ste, komu ste vjerni“.

Koga želimo slijediti, što smo spremni učiniti da prepoznamo Mesiju, što smo spremni mijenjati u svome životu, jesmo li spremni svakodnevno biti vjerni Kristovoj riječi, jesmo li spremni u svakom trenutku položiti svoj život za Njega? Jesmo li spremni mijenjati ono što je loše, što je slabo, što je greško, što nas odvodi od Krista, što nas odvodi jedne od drugih? Sestre su prepoznale da je Krist taj koji ih potiče, koji im svjedoči koji ih je u konačnici odabrao da svojim životom svakome od nas pokazuju put koji vodi prema Njemu, prema radosti vječnoga života. Na taj način su sačuvale čistu savjest, vjernost redovničkim zavjetima, obećanjima koje su izrekle Bogu i Družbi i Crkvi. Ni mi nemamo radi čega bježati od našeg poslanja. Budimo potpuno vjerni Gospodinu, radujmo se kad za Njega može i trpjeti, a na osobit način kada smo pozvani darivati svoj život jedni za druge, jer Gospodin upravo nas zove da vršimo Njegovu volju, da naš život danomice polažemo za istinu, pravdu, ljubav, za dobrotu, za vjeru, za Crkvu, na Njega. Neka nas u tom našem poslanju trajno nadahnjuju i vode blažene Drinske mučenice, jer su uistinu svojim životom svakome od nas utrle put prema Kristu, rekao je na kraju homilije rektor Košćak.

U molitvi vjernika Nebeskom Ocu zahvalio se za dar bl. Drinskih mučenica, te je upućena molitva da nam one budu trajno nadahnuće nasljedovanja Isusa Krista, da bismo na putu prema Njemu biti sposobni prepoznati Njegov skriveni lik u bližnjima. Također molilo se za nova duhovna zvanja, za obitelji i supružnike da ustraju u vjernosti i ljubavi jedni prema drugima, te da u svakome novom darovanom im životu prepoznaju Božjih ruku djelo. Na kraju molitva je upućena za sve pokojne, a osobito one koji su tijekom života prošli kroz nevolje.

Euharistijsko slavlje pjevanjem je uveličao zbor sestara Kćeri Božje Ljubavi s kandidaticama i postulanticama te bogoslovski oktet.