Slavlje spomendana u Starom Petrovom Selu

Izvješće Višnje Mikić

Požeški biskup Antun Škvorčević u zajedništvu sa svećenicima i domaćim župnikom Antunom Prpićem predvodio je 15. prosinca 2014. euharistijsko slavlje u župnoj crkvi sv. Antuna Padovanskog u Starom Petrovom Selu prigodom spomendana bl. Jule Ivanišević i susestara. Na početku je župnik Prpić izrazio radost što u Godini sv. Terezije Avilske za Požešku biskupiju i u Godini posvećenog života za sveopću Crkvu slavimo spomendan blaženih redovnica od kojih je s. Jula porijeklom iz Godinjaka, filijale ove župe. Biskup je podsjetio kako su se prije 73 godine s. Jula i njezine susestre sjedinile s Kristom polažući život za njega i Crkvu te da to svjedočanstvo vjernosti treba pamtiti, slaviti, za njega zahvaljivati i nasljedovati ga.

U homiliji biskup je zapitao prisutne zna li se Bog stidjeti. Na temelju Isusove tvrdnje u naviještenom evanđelju rekao je da će se on zastidjeti na sudu onoga koji se njega stidio ovdje na zemlji. Sestra Jula i susestre našle su se u teškoj životnoj situaciji 1941. progonjene od četnika s namjerom da ih ponize zato što su katoličke redovnice. No sestre su zacijelo međusobno razgovarale što im je činiti te su u svom odlučivanju imale na pameti argument sv. Pavla iz poslanice Rimljanima, da nam je u Kristu Bog sve darovao te da nas ništa ne može rastaviti od njegove ljubavi, pa ni sama smrt, te su radije prihvatile mučeništvo zbog vjernosti Bogu nego li diktat zla. Nisu se postidjele Isusa u uvjerenju da se on neće postidjeti njih i sve im darovati. Znale su da u njihovu životu ne može imati zadnju riječ zlo i smrt, koju im netko nanosi, nego da je Božja pobjeda njihova konačna sudbina.

Biskup je pojasnio kako grčka riječ martyros znači pobjednik, okrunjen, proslavljen, iz čega je očito da kršćanski naglasak s obzirom na one koji su dali život za Krista nije na onome što je mučno, kako to sugerira naša riječ mučenik, nego na slavi s Kristom. To potvrđuje i ranokršćanska ikonografija koja je Raspetoga prikazivala kao kralja pobjednika u slavi. Biskup je potom zapitao prisutne što rade kad ih snađe kakva životna nevolja, da li psuju, postaju nervozni, zli. Ustvrdio je kako je u takvim situacijama potrebno ponajprije sabrati se i posvijestiti si kako je i u najtežoj nevolji, po krsnoj milosti, s nama prisutna ljubav Božja, jača od naše nevolje i teškoća.

Podsjetio je na trenutačno teško gospodarsko stanje u Hrvatskoj te na teškoće koje mnogi imaju na osobnoj i obiteljskoj ra-zini. Rekao je da je situacija u kojoj su se našle naše Blaženice bila daleko teža, ali su znale u njoj računati s Bogom. Postoje duhovne vrijednosti za koje ne treba čekati gospodarske, političke ili druge promjene, nego je moguće snagom Božjom svakodnevno živjeti i ostvarivati u našem društvu ljudske odnose poštovanja, topline, plemenitosti, dobrote, ljubavi, o kojima se danas rijetko govori, kao da nisu važne, a one su presudne jer je čovjek iznad svega biće srca, i ako se svede samo na materijalni napredak, osuđuje sama sebe na duhovno siromaštvo. Dodao je kako je duhovni napredak preduvjet gospodarskog. U duhu adventskog iščekivanja zavapio je: Dođi, Gospodine Isuse, u naše hrvatske nemoći i budi snagom našega rasta u ljudskosti i pobjede nad ravnodušnošću!

Na kraju biskup je poručio vjernicima da budu ponosni što imaju Blaženicu iz svoje župe te ih preporučio njezinu zagovoru kako bi rasli u vjeri i vjernosti Bogu u svojim okolnostima života. Riječi zahvale biskupu, župniku te prisutnim vjernicima uputila je i provincijalna glavarica Družbe Kćeri Božje ljubavi s. M. Elvira Tadić.