Na spomendan blažene Jule Ivanišević i susestara mučenica, 15. prosinca u župnoj crkvi sv. Antuna Padovanskog u Starom Petrovom Selu, gdje je Blaženica krštena, požeški biskup Antun Škvorčević predvodio je euharistijsko slavlje u zajedništvu sa svećenicima Novokapelačkog dekanata na čelu s dekanom Goranom Mitrovićem. Na početku slavlja dobrodošlicu biskupu Antunu i drugima nazočnima, među kojima su bile i sestre Kćeri Božje ljubavi, zaželio je župnik Antun Prpić i arhiđakon Posavskog arhiđakonata. Zahvalivši na izrazima dobrodošlice, biskup Antun je upitao nazočne, kojim putem idemo danas u Hrvatskoj. Kazao je da je s. Jula u svoje vrijeme imala za sebe jasan odgovor na to pitanje, a on je bio u opredjeljenju vjere, životu u Božjoj stvarnosti na Isusovu putu. Pozvao je nazočne da mole Blaženičin zagovor kako bi i oni išli njezinim putom.

Započinjući homiliju, biskup je upozorio na važnost nutarnjeg raspoloženja kojim slušamo Božju riječ kako bismo u njezinu svjetlu nastojali razumjeti sebe u trenutačnoj hrvatskoj stvarnosti. Ona je, ustvrdio je biskup, obilježena ne samo trganjem za materijalnim dobrima, nego i svojevrsnom otimačinom za naše duše. Pojasnio je to činjenicom da nas određeni ljudi s raznih govornica nastoje pridobiti za neke svoje naume, od kojih su neki dobri i prihvatljivi, ali mnogi su nečasni, neprirodni, žele pomutiti Božje naume o nama i povesti nas nekim putovima koji nisu njegovi. Ti sadržaji po suvremenim medijima kojima se služimo i nesvjesno ulaze u naš duhovni svijet, te mi s jedne strane očitujemo vjeru u Boga a s druge strane nerijetko živimo po nametnutom mentalitetu svijeta. Pozvao je nazočne da u takvom društvenom ozračju djeluju onako kako su u svoje vrijeme djelovali prorok Izaija, Ivan Krstitelj, blažene mučenice koje danas slavimo, da nikome ne prodaju svoju slobodu, ne dopuste da ih bilo tko zarobi svojom reklamom ili ljudskim nečasnim ciljevima.

Rekao je da prošlost čovječanstva svjedoči kako ljudi, kad god su se u svojoj slobodi opredjeljivali za Boga i vjerno išli njegovim putem, postajali su velikani, smjerokazi i orijentiri. Pozvao je nazočne da otkriju tko je bila bl. Jula, ne toliko kroz podsjećanje na podataka iz njezina života, već tako da svrnu pogled u njezinu dušu koja se nadahnjivala Božjom riječju. »Najbolje ćemo Julu proslaviti ako i mi njezinom pozornošću slušamo Božju riječ i poput nje Bogu kažemo da želimo ići njegovim putem«, istaknuo je biskup. Osvrnuvši se potom na primjer života i djelovanja Ivana Krstitelja, o kojem govori današnji evanđeoski ulomak, biskup je naglasio da se on, boraveći u kumranskoj pustinji, oslobodio svega izvanjskoga i potpuno sebe iznutra oblikovao Bogom, te kao takav sišao na obale rijeke Jordana propovijedati ljudima istinu o njima samima i pozivati ih na obraćenje. Biskup je potaknuo nazočne da si neprestano postavljaju najvažnija pitanja – a to je ono o njima samima, o punini i smislu njihova života - i na taj način ne dopuste da umiru u srcu. Ustvrdio je kako se razlog što Hrvatska duhovno umire ne nalazi u objektivnim okolnostima izvan nas, nego u činjenici da mnogi iznutra duhovno umiru, jer preziru Bogu i praktično žive kao da Boga nema, te na taj način gube svoju »hrvatsku dušu«, koju je Bog po služenju Crkve oblikovao tijekom trinaest stoljeća, i čija je veličina u onom čime ju je on ispunio. Spomenuo je da je između ostalog nedolazak na nedjeljnu svetu misu ravnodušnost prema Bogu a još više prema nama samima, jer se tada ne hranimo riječju i euharistijskim otajstvom koje Bog prostire za naše dobro. Bl. Jula i druge sestre su poput Ivana Krstitelja, radije izabrale smrt, nego da pogaze svoju vjernost Bogu.

Tumačeći ulomak prvog čitanja u kojem prorok Izaija uspoređuje babilonsko sužanjstvo s udovištvom, životnom nemoću, biskup je ustvrdio da vjernost nije nešto materijalno, nego nutarnja kvaliteta i moć ljudskog bića. Ako se danas u Hrvatskoj mnogi brakovi raspadaju to je pokazatelj nemoći duha, ustvrdio je biskup, rekavši da je »biološka plodnost utemeljena u duhovnoj plodnosti. Ako nema vjernosti, nema ni fizičke plodnosti, jer je presahnula duhovna plodnost«. Naglasio je da unatoč čovjekovoj nevjernosti Bogu, Bog uvijek ostaje vjeran čovjeku, uvijek mu je spreman oprostiti i primiti ga kad mu se vrati. Bog je svojom vjernošću veći od čovjekove nevjernosti, ali ne može svojom ljubavlju do čovjeka, ako mu ovaj zatvori prostore svoga bića. Bez čovjekove vjernosti Bogu, ne može se ostvarivati Božji naum o njemu. Biskup Antun je pozvao nazočne da po primjeru bl. Jule i susestara mučenica i oni danas odgovore svojom vjernošću na Božju trinaeststoljetnu vjernost našem hrvatskom narodu, rekavši da na taj način naše hrvatske nade neće biti izgubljene.

Na koncu misnog slavlja biskup je podsjetio na riječi sv. Augustina koji je pred primjerom tolikih svetaca i svetica sebi govorio: »Augustine, ako su mogli oni i one biti Bogu vjerni, kako ne bi mogao i ti?«. Potaknuo je nazočne da i oni vođeni tom mišlju, poput tolikih svetaca te blažene Jule odluče svojim životima Bogu svjedočiti vjernost. Zahvalio je nazočnima za sudjelovanje na ovom slavlju kao i na njihovu nastojanju da svoje duše neprestano okreću Bogu te na sve njih zazvao Božji blagoslov.

(http://www.pozeska-biskupija.com)