Izjave o s. Juli

Uzor poslušnosti majci i ocu 

Moja sestra Jula, prije se zvala Katarina (Kata), živjela je od rane mladosti skromno i tiho. Bilo nas je osmero djece, pet ih je umrlo. Od svih nas, ona se posebno odlikovala jer je u njoj bila sama dobrota.

Bila je uzor poslušnosti majci i ocu. Uvijek je bila uz majku, pomagala joj jer je imala bolesne noge. Bila joj je desna ruka: kud majka okom, Kata skokom. Bila je strpljiva.

Voljela je molitvu. Išla je rado u crkvu. Rado je čitala živote svetaca, i to je dobro pamtila, pa je usput u školi djeci prepričavala što je čitala, a djeca su trčala za njom da budu kraj nje. (…)

Imala je prijateljicu kojoj se povjerila da se neće nikada udavati i da će ići u samostan. (…) Majka ju je voljela više od svih nas. Ja sam bila ljubomorna na nju zato što je majka uvijek hvali, a mene kudi. Nisam mogla odmah shvatiti zašto je to tako.

Kad joj je bilo osamnaest godina, molila je majku da je pusti u samo-stan. Ali majka niti čuti, nije joj dopustila. Jer, kako će ona bez svoje miljenice u starosti i bolesti? Nama ne bi ona branila, ali mi nismo imale zvanje.

I tako se majka razboli nakon dvije godine i umre od upale pluća. A sestra se Kata odmah počela spremati u samostan.

Terezija, sestra

Udio milosti na žrtvi njezina života

Moja draga teta Jula brižno je bdjela nada mnom i davala mi divne pouke svojim primjerom, a ponekad i riječima, punim dobrote. Promatrala sam ju kada je ponekad zamjenjivala kuharicu u kuhinji. Radila je tiho i sabrano te često poluglasno izgovarala – sigurno da i mene potakne – strelovite molitve.

Kad je došlo vrijeme da odaberem zvanje, savjetovala me da svaku večer izmolim krunicu da mi draga Gospa pomogne da budem redovnica. To sam revno i činila.

Sigurno je i teta Jula molila i žrtvovala na tu nakanu. (…) Moja dobra teta je pretrpjela mučeništvo i smrt upravo na moj 22. rođendan, 15. prosinca 1941. Čvrsto sam uvjerena da imam veliki udio milosti na žrtvi njezina života.

s. Ljiljana A., nećakinja

“To ćemo vidjeti u nebu“

Izgleda da je teta Kata, s. Jula, svima nama izmolila redovničko zvanje jer u našoj bližoj rodbini ima jedanaest redovnica i jedan svećenik franjevac. Jednom zgodom pitala sam tetu Julu tko nam je od Boga izmolio toliko zvanja, pa i to da nas je sedam stupilo baš u našu Družbu, Kćeri Božje ljubavi. Ona se samo tiho nasmiješila i rekla: “To ćemo vidjeti u nebu”.

s. Martina A., nećakinja

Prema siromasima – prava majka

Prema siromasima je bila prava majka, pa je i samostan za vrijeme njezine uprave nazvan “Gostinjac siromaha”.

Bila je osoba molitve. Bog joj je bio iznad svega. Uvijek je bila predana volji Božjoj. Znala je mudro savjetovati one koji su bili u kakvim sumnjama.

s. Valerija T.

Anđeoska duša

Imala sam poseban osjećaj za sestru Julu da je an_eoska duša, čista, izgra_ena, uvijek vedro raspoložena, ljubazna i spremna za uslugu, dinami-čna. Predana i puna oduševljenja za svoje zvanje.

s. Imakulata O.

Za siromahe bi dušu dala (…). Sve odlike koje je posjedovala plod su njezine duboke i intenzivne molitve.

s. Blanka K.