Za 6. obljetnicu beatifikacije Drinskih mučenica

Ako se nađete na obali rijeke Drine i to u Goraždu i to u mjesecu rujnu, moći ćete čuti tihi šum valova koji, iako su uvijek novi, imaju moć posjetiteljima podariti mir, pozvati ih u vlastitu nutrinu, u prostor pronalaska nečega svetog, nečega što čovjeku daje snagu za novi hod u susret s drugima i drugačijima. Tu se na istom prostoru susreću slučajni prolaznici, šetači, ugostitelji, školska djeca, učitelji, ribari, hodočasnici. Nitko nikome ne smeta. Ali ipak, vidjeti skupinu časnih sestara na ovome mjestu, vjerujem da u svakome od njih budi sjećanje na događaje iz prošlosti. Događaj iz prošlosti je i nas, zajednicu sestara iz Sarajeva, doveo na ovo mjesto.

Dan je 24. rujna, dan kada je prošlost probudila sadašnjost i svijetu na najveličanstveniji način obznanila što se događa u čovjeku i s čovjekom koji ljubi Boga, i koji ljubeći u čovjeku prepoznaje sliku Božju. 

„Drago nam je da nam dolazite. Ja sam mještanin Goražda. Svi mi znamo što se ovdje dogodilo. Vaš dolazak nama je blagoslov.“ kaže nam prolaznik srednjih godina koji zaustavlja  motorno vozilo da bi nas propustio da mirno prođemo.  

Rijeka Drina u Goraždu rijeka je u kojoj se vrlo često ogleda nebo s plutajućim oblacima koji izazivaju poglede prolaznika i pozivaju na ljepotu visina, koju, da bi je se doseglo, mora se, poput njih, biti čist, lagan, prozračan, neopterećen, ali istovremeno biti spreman i na nestajanje. Potrebno je ukloniti se Suncu da bi ono u svojoj punini moglo zasjati i dati toplinu svemu željnome života.

Ogledanje neba u rijeci Drini dogodilo se davno, u prolijevanju krvi pet djevica, pet Drinskih mučenica. Ogledanje neba u rijeci života događa se i danas, samo ga treba znati vidjeti.