Utemeljiteljica Družbe Kćeri Božje ljubavi Majka Franziska Lechner dala je geslo svojim sestrama: „Sve za Boga, za siromahe i za našu Družbu.“ Svaka sestra nastoji to geslo utkati u svoju dušu, ne samo to, nego i poruku sv. Augustina: „Ljubi i čini što hoćeš!“ U slobodi svoje duše imaš Boga, a On je mjerilo za sve, nećeš pogriješiti, nećeš učiniti ništa loše. Ako je tako, na pravom si putu – ljubi i čini što hoćeš…

Drinske mučenice, skore blaženice s. Jula, s. Berchmana, s. Krizina, s. Antonija i s. Bernadeta, one su ta dva gesla živjele, ljubile i u ljubavi umrle. Bile su prisiljene učiniti iskorak kroz prozor jer nije bilo drugog puta. Nije to bio iskorak iz života. To je bio bijeg od vjerske i ljudske mržnje, od zla i od ljudi zavedenih zlom.

Ljubav i snaga, koju su tada imale u sebi, nije dolazila od njih samih. Bio je to progonjeni Krist u njima. On je bio njihova snaga i put. On je bio njihovo svjetlo za kojim su krenule. Nevinost, djevičanstvo i dostojanstvo bilo je slabo oružje nasuprot sili i prljavim namjerama njihovih mučitelja. Umrijeti je bilo svakako. Smrt je bila tu među njima.

Njihove uljanice bile su pune, svjetlo se nije gasilo u njihovim dušama. One su mudre djevice. Hrabrile su se međusobno, patnja ih je učinila jednom dušom. Same sa svojim Bogom i samo što mu nisu pale u zagrljaj. One mu pripadaju cijelim bićem. Mogle su sa sv. Pavlom reći: „Ta meni je živjeti Krist, a umrijeti dobitak!“ (Fil 1,21). Sestre su bile i ostale ono što jesu – Kristove zaručnice i službenice siromaha.

O njihovoj se dobroti pričalo nadaleko. Svi koji su pokucali na samostanska vrata, na „gostinjac siromaha“, kako su to siromasi prozvali, bili su nahranjeni i utješeni. Mjesto Pale u blizini Sarajeva i njegovi siromasi nisu mogli zaštititi svoje hraniteljice. Sila i mržnja spalila je samostan, „gostinjac“, a siromasi su ostali ničiji...

Vjerujem i kada su posrtale onako promrzle romanijskim klisurama svoju su patnju darovale Kristu za Bosnu koju su voljele i za njezin narod. Bosnu je voljela Utemeljiteljica Majka Franziska, tako i njezine duhovne kćeri.

Bila sam na hodočašću prvi put prošle godine, ali ne i posljednji. Težak osjećaj i bol zbog ljudske zloće, a ponos i vjera koja kao da je porasla u mojoj duši zbog ovih hrabrih svetih žena. Trebamo ići na prave izvore i gledati u prave ideale. Ne klonuti duhom. Sestre mučenice su nadahnuće za ovo naše vrijeme. Dobile su milost i čast umrijeti za Krista. Neka nas nadahnjuje njihov put i njihova vjera, neka nas zagovaraju.

Janja Mikulić, Zagreb