Iako je zajednica sestara sv. Josipa u Sarajevu predvoditelj brojnih hodočašća bl. Drinskim mučenicama, odavno postojeća želja za ostvarenjem molitveno-meditativnog hoda na Pale i u Goražde upravo ove zajednice konačno se ostvarila 4. lipnja 2016. - na blagdan Srca Marijina.

Crkva Kraljice sv. krunice, Kalovita brda, Pale, put preko Sjetline, Goražde mjesta su koja samim svojim spomenom bude u dušama brojnih štovatelja bl. Drinskih mučenica potrebu da na trenutak zastanu, u sebi probude duboko poštovanje i divljenje životu koji, kada se Bogu preda, nadjača samoga sebe i postane izvor snage u trpljenju, praštanju i čuvanju najsvetijih vrijednosti koje stoje u obrani ljudskog dostojanstva. 

Hoditi putem bl. Drinskih mučenica znači hodočastiti u svoju nutrinu, u prepoznavanje i oživljavanje evanđeoskih vrijednosti koje po bl. Drinskim mučenicama pozivaju da ih se živi, da zasvijetle u ovom mračnom vremenu i ukažu da bez njih nema istinske radosti i punine života. Upravo ovakav hod sestrama sarajevske zajednice, zajedno s vlč. Oliverom Jerkovićem, rektorom crkve Kraljice sv. Krunice i odgojiteljem u internatu, učinio se veoma važnim i potrebnim u osvježavanju njihove svakidašnjice.

Svježina jutarnje rose koja nas je dočekala na Kalovitim brdima i euharistijsko slavlje u crkvi sv. Josipa na Palama stvarali su ugođaj neprolazne svježine, dojam nepobjedivosti i moći snage za sve što nas na putu čeka. Tako smo i krenule putem preko Sjetline, putem za koji se pretpostavlja da su sestre sa Pala odvedene prema Goraždu. Usponi i doline, krivine i nepregledna prostranstva ovoga puta, u ovom proljetnom vremenu izuzetne ljepote, u nama su ostavljali dojam ostvarenja veličanstvene Božje pobjede na životnom putu onih koji mu se posvetiše. Sve naše strepnje, strahovi, neizvjesnosti, svi naši usponi i doline u pratnji su jedne nevidljive, patnjama obilježene Ruke, koja, kada joj se sve svoje povjeri, izvede na Put, koji svakoga preko njegove kalvarije dovede u zoru uskrsnuća.

Goražde, mjesto najsnažnijeg Da Bogu na bosanskim prostorima, rijeka Drina, najneobičnije obitavalište brojnih stanara koja ne prestaje šaptati o tajnama svoje utrobe, dočekali su nas prijateljski. Slušati tišinu na obali Drine u Goraždu poziv je na molitvu, na mir, na ljubav, na prijateljstvo različitosti, poziv je na Da Bogu, koji se ovdje najjače čuje, jer one su kćeri njegove ljubavi koje to riječju, djelom  životom posvjedočiše.

s. M. Terezija Antunović, FDC