PRED LICEM GOSPODNJIM

Svevišnji, predobri, premoćni, svemogući;
najmilosrdniji i najpravedniji; najljepši i najjači!
Ti si stalan i nedokučiv,
nepromjenjiv, a sve mijenjaš;
nikad nov, nikad star, a sve obnavljaš.
Uvijek djeluješ i uvijek miruješ;
skupljaš, a ništa ne trebaš;
nosiš, ispunjaš i zaštićuješ,
stvaraš, uzdržavaš i usavršuješ;
tražiš, premda ti ništa ne nedostaje.
Ljubiš, ali se ne raspaljuješ;
revnuješ, ali si bez straha;
srdiš se, ali ostaješ miran;
mijenjaš svoja djela, ali ne mijenjaš svoje odluke;
uzimaš što nađeš, a nikad nisi izgubio...

A što sam rekao, Bože moj, živote moj, slasti moja sveta? 
ili što kaže netko kad o tebi govori? 
Pa ipak, jao onima koji šute o tebi, 
kad su govorljivi jednaki nijemima.

Evo, uši srca moga pred tobom su, Gospodine;
otvori ih i kaži duši mojoj:
»Spasenje tvoje ja sam.«
Hrlit ću za tim glasom i uhvatit ću te.
Nemoj skrivati lica svoga od mene.

Tijesna je za te kuća duše moje: proširi je. 
Ruševina je: popravi je.
Ima na njoj nešto što vrijeđa oči tvoje: priznajem i znam. 
Ali tko će je očistiti?

Ili kome ću ako ne tebi vapiti: 
»Od tajnih grijeha mojih očisti me, Gospodine,
od tuđih poštedi slugu svoga.« 
Vjerujem, pa zato i govorim, 
Gospodine, ti sve znaš.

sv. Augustin (Ispovijesti, I, 3-5)