U Sarajevu, 7. do 10. srpnja 2014., održan je 26. susret misionara Crkve u Hrvata pod geslom: Vi ste svjetlost svijeta (Mt 5,14). Sudionici susreta hodočastili su 9. srpnja u Goražde i na Pale, mjesta stradanja i smrti bl. Drinskih mučenica. Uz misionare, misionarke, nacionalne i dijecezanske ravnatelje te misijske djelatnike i animatore, hodočastio je vrhbosanski nadbiskup kardinal Vinko Puljić, koji je sa svojim suradnicima bio domaćin susreta. Uz molitvu i pjesmu, te srijede 9. srpnja – kada inače slavimo spomendan bl. Marije Petković od Propetog Isusa, zaštitnice misija u BiH – uputismo se autobusom prema Goraždu. Tople zrake sunca i nebesko plavetnilo poticali su nas na razmišljanje o ljepoti neba i pozivali da i sami, kao kršćani, budemo svjetlo svijeta. Bože, pomozi nam da tvojom svjetlošću vidimo i budemo svjetlo!

Da bi program hodočašća bio što sadržajniji, pozvali smo u pomoć povjesničara vlč. Peru Brajka, koji nas je proveo kroz povijest Vrhbosanske nadbiskupije, te vicepostulatoricu kauze Drinskih mučenica s. Ozanu Krajačić, koja nam je približila život i djelo Blaženica. Već nekoliko kilometara nakon Sarajeva autobus se zaustavio, zbog kvara na motoru. Nešto više od sat vremena čekali smo zamjenu autobusa. Strpljivost je sastavni dio svakog hodočašća, napose našega životnog putovanja kroz ovu suznu dolinu. Pobožnost krunice, potom Križni put u vožnji preko Romanije, uprisutnili su nam paljanske i romanijske Mučenice. Kao što su one misionarile Bosnom, tako zamisionariše i našim srcima.

Posjet Goraždu, misa u kapeli sv. Dominika, koju je predvodio kardinal Vinko, pobožnost u nekadašnjoj vojarni, mjestu zatočeništva, spomen ploča i rijeka Drina dali su istinski kršćanski pečat srcima hodočasnika, osobito onih koji se tu nađoše po prvi put. Već od prvog koraka uza stepenište vojarne prema drugom katu, prostorom je zagospodarila tišina. Osjećao se istinski pijetet – sućutnost, i poklon u srcu i duši. Uđosmo u učionicu, mjesto gdje su Sestre provele posljednje sate ovozemnoga boravka, gdje se dogodio hrabri NE „sinovima tame“ i vjernički DA u zagrljaj nebeskomu Zaručniku komu su zaručnice obećale vjernost do smrti. Glas s. Ozane koja je u kratkim crtama ponazočila herojski pothvat mučenica potresao je srca sudionika. Uslijedila je molitva vjernika, litanije. Sestra Kata redala je zazive, a mi jednoglasno odgovarasmo: Gospodine, smiluj se! Smiluj se svima nama, napose onima koji se (ne)promišljeno stavljaju na stranu zločina i mraka. Učionice svih škola učini predavaonicama mira, dobrote i Božje ljubavi. Bože, usliši nas!

Puni dojmova, u tišini se uputismo spomen obilježju gdje zapalismo svijeće uz molitvu na čast Mučenicama – Kćerima Božje ljubavi. Potom se spustismo do Drine, koja nam ne ostavi nijedne njihove relikvije. Predadosmo pet crvenih ruža hladnoj vodi, u čast pet Mučenica. Dok s posebnim pijetetom promatrasmo ruže kako odlaze niz Drinu, u glavi zamišljasmo kako njihova tijela mirno odlaze prema neznanu grobu gdje će dočekati uskrsnuće mrtvih.

Vraćajući se prema autobusu u mislima navire pitanje: Čemu sva ta neprijateljstva, netrpeljivosti i mržnja? Što je u glavama onih koji tako olako ubijaju, siluju, muče? Zar ova prostrana i planinska Bosna nema dostatno mjesta i za pravoslavne i za katolike i za muslimane? I tolike druge? Isusove riječi:

Oče, oprosti im jer ne znaju što čine!, kao da nas pitaju: Opraštaš li ti svojim neprijateljima? Bože, smiluj se svima nama, osobito onima koji siju smrt i mržnju oko sebe.

Uputismo se prema Palama, mjestu gdje se nalazio samostan u kojemu su Blaženice živjele i svjedočile Božju dobrotu i ljubav prema svim ljudima. Dan završismo Večernjom molitvom časoslova u crkvi sv. Josipa na Palama gdje su Drinske blaženice upijale riječi raspetoga Učitelja, hranile se njegovim Tijelom, prikupljale snagu za svjedočanstvo kršćanske ljubavi i hrabrost za pečat mučeništva.

Bože, hvala Ti!

don Ivan Štironja