Moje zaštitnice

Nisam bila svjesna koliko će mi radosti donijeti jedan komadić papira kojega mi je dao netko u prolazu. Došla sam kući i pročitala što piše. Čitam koliko su jadne sestre pretrpjele. Ganulo me do suza. Od tog dana one su moje zaštitnice. Kad mi je teško, sjetim se njih i nekako sve prođe dobro. Obje kćeri su mi lošeg zdravlja, čekala sam najgore. Molila sam svaku večer, a u ruci mojih pet zaštitnica. Sve se okrenulo na bolje, a mojoj sreći nije bilo kraja.
Hvala od srca, drage moje sestre. Molim i dalje da štite mene i cijelu moju obitelj.

Dragica B., Štrigova

 

Oslobođenje od ovisnosti

Gospođa je bila ovisnik, alkoholičarka. Obitelj brojna svakodnevno trpi zbog njezine nebrige, a napose djeca, prepuštena sama sebi, bez ljubavi i redovite hrane. Kuća neuredna, hrana neredovita, stanje teško. Gospođa je sve više tonula u ovisnost ne nalazeći izlaza iz teškog stanja. (...) Povremeno bježi iz obitelji. Jednoga dana se ipak odlučila na liječenje i počela je slušati liječničke savjete i upute, ali je molitvu potpuno zapustila, a sakramente izbjegavala. Priželjkivala je sv. ispovijed, ali je bila vrlo neodlučna. Napušta i samo liječenje i odbija svaki savjet. Stanje se pogoršalo. Djeca su počela moliti i žarko preporučivati svoju bolesnu majku zagovoru naših sestara mučenica. Molila su s vjerom da će sestre pomoći. (...) Žarka dječja molitva i pouzdanje svakim danom je raslo u nadi da će Bog pomoći jer sestre mučenice su svoj život darovale Bogu. Majčino stanje bilo je sve teže i teže, no djeca su molila sve jače i žarče. Napokon članovi obitelji pokušavaju majku smjestiti u bolnicu na liječenje. Gospođa se susreće sa svećenikom i pristaje na svete sakramente.

Nakon nekog vremena gospođa izlazi iz bolnice, prestaje se liječiti, ali više ne uzima alkohol. Stanje u kući počelo se normalizirati. Suprug radostan uviđa da se stanje smirilo i kaže: “Kao da nikada nije pila alkohoľ” Njezina majka klíče od radosti: "Bog nam je učinio veliko čudo! Bog je pogledao na ovu obitelj i oslobodio nas od velikog zla".

Tako je gospođa posve ozdravila. Djeca su ponovno ogrijana majčinskom ljubavlju i cijela obitelj je ponovno zaživjela normalnim životom.

Hvala Bogu i našim sestrama mučenicama! Molimo i dalje za tu obitelj i za mnoge druge kojima je potrebna Božja pomoć. Neka se slavi Bog po zagovoru naših dragih Mučenica!

N.N.

 

Drinske mučenice, vratite mi sina!

Suprug i ja imamo petero djece, tri kćeri i dva sina. Trenutno su četvero od njih studenti, a najmlađi od njih ide u osmi razred. Oboje smo iz katoličkih obitelji koje su svoju vjeru i živjele. To su prenijeli i na nas tako da nam je vjera u Boga ono najvažnije u životu. Djeca su išla u crkvu, na vjeronauk, u školu. Nastojali smo im prenijeti prave životne vrijednosti. Rješavali smo svakodnevne poteškoće i bili zadovoljni u svojoj obitelji. A onda se dogodilo da se naš stariji sin od sedamnaest godina zaljubio u svoju vršnjakinju. Kada smo čuli da ta djevojka ide u Nadbiskupijsku gimnaziju bili smo zadovoljni jer smo znali da za upis u tu školu treba preporuka župnika.

Sin je počeo sve više vremena provoditi kod nje i u svojoj sobi. Sve manje je htio komunicirati s nama. Njena obitelj ga je u tome podržavala tako da bi sin cijelo vrijeme bio kod njih. Duboko u noć bi se vraćao kući, odspavao dva-tri sata i ujutro odmah otišao. Ništa nije pomagalo, ni uvjeravanja, nikakve mjere. Saznali smo i da je njen brat sljedbenik Hari Krišne i oženjen Indijkom. Bili smo tužni i nesretni gledajući svoga sina kako ga ta obitelj vuče u nesreću. To je trajalo dvije godine. Sin je smršavio, prekinuo druženja s prijateljima, prestao komunicirati sa sestrama iako su se do tada uvijek lijepo slagali. Ta djevojka je bila ljubomorna na sve ljude oko njega. Upisao je i fakultet, ali njegovo stanje je bilo sve gore, a ona sve posesivnija.

Tada se dogodilo ono najgore. Sin je došao i rekao da će Božić provesti kod njenog brata u Beču. Muž i ja smo odlučili sinu postaviti ultimatum. Rekli smo da to više nećemo tolerirati i da bira između nas i te djevojke. Ako odabere nju neka se više ne vraća u kuću jer smo ga i tako izgubili. Muž i ja smo bili očajni jer je to bio jedini način da ga urazumimo. Sin je rekao da je izabrao i otišao preko vrata.

Ja sam se tada počela moliti Drinskim mučenicama. Cijeli sam tjedan molila da pomognu mome sinu da progleda. Govorila sam: „Vratite mi ga, Drinske mučenice! A ja ću prijeći pješice put koji su prešle Sestre od Pala do mjesta gdje su ubijene.“

Sin se nije javljao, ali se dogodilo čudo nakon sedam dana kada se vratio. Prekinuo je s tom djevojkom i vratio se svojoj obitelji. Rekao nam je da je sve te dane bio tužan, da je molio krunicu i da je jedva čekao doći k nama… Preko noći je postao ono što je bio prije, veseo, pun života i radosti.

Znala sam da je Bog po zagovoru Drinskih mučenica uslišao moju molitvu. I jedva čekam dan da pođem stazama kojim su One zadnji put hodale. Moj sin je danas normalan mladić, aktivan u crkvi. Ja se i dalje molim Drinskim mučenicama da ga svojim zagovorom prate kroz život.

Hvala vam, drage Blaženice!

Z. Š., Split

 

Bog se proslavio

„Bog se proslavio po zagovoru Drinskih mučenica na zdravlju naše mame“ pisalo je u SMS poruci koju mi je sestra poslala, netom što je dovezla mamu iz Dubrovačke bolnice kući. Uzbuđen sam je odmah nazvao: „Odakle ti ta rečenica, jesam li ti je ikad pročitao ili poslao?“ „Nisi, baš je i meni čudna“, rekla je. „Ne znam zašto sam je napisala“. Da, to ona ne bi nikad sama od sebe napisala, to jednostavno nije njen izričaj. Odmah sam tu poruku proslijedio Aniti M., jer mi je ona baš tu misao – samo u futuru – napisala neposredno prije mog odlaska mami koja me nazvala iz bolnice i zamolila da dođem da se sa mnom oprosti. Mami se stanje pogoršavalo, postala je nepokretna, pa je zatražila svećenika i posljednje pomazanje, te nas, svu svoju djecu, da se oprosti pred odlazak. „Samo se vi pomolite“ otpisao sam tada na taj SMS Aniti, ne vjerujući ni u njenu vjeru, a niti u moć Blaženica.

O, kako su se one pak narugale mojoj nevjeri! Mamina ruka koja je zbog tromba trebala biti amputirana, a obamrlo tijelo koje se trebalo ugasiti, zahvaljujući toj molitvi opet je oživjelo. Blaženice su me dočekale na velikoj slici crkve na Lapadu (skoro sam kriknuo!), netom što sam izašao iz bolnice i oprostio se s majkom, a kad sam mjesec dana poslije došao vidjeti čudo koje su izvele, našle su mi i jednu dragu osobu iz Bosne da bude uz nju i brine se za sve što joj treba.

Danas moja mama Nada – u svojoj 95-toj godini života – peče kolače i hoda po kući kao da bolnice nije ni bilo. Ne možete razlikovati koja je ruka ljetos bila otpisana. Obje služe Bogu na čast!

Mario E., Zagreb

 

Bog pomaže - Svjedočanstvo stiglo uoči beatifikacije

Kad sam bila kod kuće, u Bosni, čula sam da je moj rođak u velikoj muci. Ne mogu vam reći što je jer sam obećala da ću šutjeti i moliti. Danas na HKR slušam o Drinskim mučenicama i o uslišanjima… Prekinem spremanje ručka i sva u gorkim suzama počnem im se moliti. Bog je tako dobar, nikada nikome nije odbio pomoć… Istu večer me nazove rođak i kaže da je sve u redu. Ja sam skakala po kući od radosti kao malo dijete. Čitav svijet sam htjela poljubiti. To je moje svjedočanstvo.

Jasminka Š., Novoselec (Križ)

 

Pomoć u nadilaženju tjeskobe

Osjećam veliku potrebu i obvezu da vam priopćim dobiveno osobno uslišanje molitve i milosti po zagovoru Blaženica. Naime, prije izvjesnog vremena moj zdravstveni patohistološki nalaz s kože lica na Klinici u Sarajevu ukazao je na dijagnozu metastatskog melanoma. Postojale su izvjesne stručne dileme među patolozima i dermatolozima o dijagnozi.

Tada sam, čvrsto vjerujući u zagovor Drinskih mučenica, zatražio, zamolio od njih milost da mi pomognu nadići tjeskobu koja me je ovladala. Nakon izvjesnog vremena nalaz je bio na reviziji kod patologa u Ljubljani i ukazivao je u cijelosti na ohrabrujuću dijagnozu. Ja sam to doživio kao moćni zagovor i milost kojom su me Drinske mučenice obdarile. Očito su moje molitve bile uslišane. Zahvalan sam im na njihovu brzom posredovanju i zagovoru kod dragog i ljubljenog Boga.

Želim vjerovati da su me Blaženice obdarile svojim zagovorom i kao znak određene zahvalnosti što sam u mladim danima bio dugogodišnji ministrant u crkvi Kraljice svete Krunice u Sarajevu. Kao ministrant (od 1939. do 1950.) upoznao sam neke časne sestre tako da su i sada prisutna sjećanja na njihov lik i sestarski život. Nosim u sebi još uvijek draga i sjetna sjećanja na Zavod sv. Josipa na Banjskom brijegu, na poljoprivredno dobro na Betaniji i na kuću za odmor na Palama, na prostoru Kalovitih brda, gdje smo sa školom bili na izletima.

Tomislav B., Sarajevo

 

Bolovao od teške kožne bolesti na uhu

Rođen sam 9. ožujka 1925. u Viru kod Posušja. Završio sam četiri razreda osnovne škole, pohađao sam vjeronauk u župnom središtu s crkvom sv. Jure. Župnici su u to vrijeme bili don Ante Bakula i don Ante Zrno, obojica mučenički završili svoj ovozemaljski život. Služio sam hrvatsku vojsku od 1942. do 1945. Bio sam na Bleiburgu i Križnom putu. Stigao sam kući s 49 kg tjelesne težine. Imao sam po sebi mnogo udaraca i rana s Križnoga puta. Inače nisam pobolijevao, ali sam imao posebnu i vrlo tešku kožnu bolest na uhu, koja je trajala vrlo dugo, preko 15 godina. Ničim se nije dala zaliječiti, a pogotovo ne izliječiti. Nema kreme koju nisam koristio ne bi li to zaraslo i da mi ne teče krv, bez obzira na zavoje.

Na poticaj moga župnika don Petra Vuletića, ml. počeo sam se moliti Bogu po zagovoru Drinskih mučenica. Bolovao sam više od 15 godina, a ozdravio sam u vrlo kratkom vremenu, gotovo odmah nakon što sam počeo redovitu molitvu, koju molim i dan danas – prije kao želju da ozdravim, a sada da Bogu zahvalim po ovim njegovim Mučenicama. Krvarenje je prestalo jer je koža zacijelila. O ovome se svatko može raspitati kod onih koji su me poznavali, jer su znali za moj životni križ, uza sve druge nevolje i teškoće. Među njima je i dr. Vladimir D. koji je od rujna 2012. djelovao u Viru i Imotskom. Zahvalan sam Bogu i Drinskim mučenicama. Zahvalan sam i sadašnjem našem župniku don Iliji Drmiću, koji me je saslušao i ovo zapisao s mojom željom i voljom da posvjedočim o ovome velikom čudu, što mi se dogodilo po zagovoru Drinskih mučenica.

Jozo M., Vir kod Posušja

 

Zazvala ih u pomoć

Na putovanje kroz Bosnu, za vrijeme godišnjeg odmora, ponijela sam listić s molitvom Službenicama Božjim Kćerima Božje ljubavi.

Nedavno se moja snaha ozbiljno razboljela. Posljednji porod bio je vrlo težak. U svojoj nevolji zazvala sam Drinske mučenice u pomoć. Svaki dan sam molila molitvu Gospodnju. Uskoro se pokazalo poboljšanje. Ona je opet preuzela zadaću brižne majke, a ja zahvaljujem za ovaj zagovor Službenica Božjih.

Katharina, Njemačka

 

Živom vjerom

Prije nekoliko godina odvedoše me bolesnu u bolnicu… Tu sam ostala neko vrijeme. No, stanje se nije popravilo. Došla sam sa zdravljem dotle da nisam mogla stati na svoje noge. Otkazale mi. Zamolim da me vrate kući. Donijeli me u moju postelju. Vidjela sam da mi od ljudi nema pomoći. Obratim se živom vjerom dragom Bogu i to posredstvom časnih paljanskih mučenica s. Berchmane, s. Krizine, s. Jule, s. Antonije i s. Bernadete. Sa s. Valerijom molila sam devetnicu (…). Nedugo, i ja sam se stvarno počela dizati na noge i pomalo hodati. Hvala im.

Katarina S., Zenica

 

Sanjao da sam našao grob

S Drinskim mučenicama sam se susreo u vrtiću koji pohađaju moje dvoje djece. Samo sam usput čuo za Drinske mučenice, odnosno pročitao malu brošuru, ali o njima ništa pobliže nisam znao sve do studenoga 2004. Imao sam tada vrlo teško razdoblje u ustanovi u kojoj radim (…). U tome razdoblju jedne sam noći sanjao da sam našao grob jedne od Drinskih mučenica. Kad sam to ispričao ujutro sestri ravnateljici, dovevši djecu u vrtić, ona me začuđeno pogledala i pitala kako znam da je samo jedna sestra pokopana (jer su druge bačene u Drinu), što ja tada nisam znao. To mi je bio znak da počnem moliti devetnicu Drinskim mučenicama. (…) Zadnji dan devetnice stigao mi je jasan odgovor.

Znam da je to djelo Drinskih mučenica kojima se vrlo često molim u brojnim potrebama. Nakon toga sam pročitao i knjigu vlč. Ante Bakovića, pa su mi posljednji dani njihova života i njihova žrtva postali bliski, osobito u danima kad se sjećamo obljetnice njihova mučeništva. (…)

Možda će ovo moje svjedočanstvo biti nekome poticaj da se uteče moćnom zagovoru svetih Drinskih mučenica.

Božo, Zagreb

 

Želim da se ovo zna

Unuk Robert je rođen 17. svibnja 1999. i jako se razbolio. Nosili su ga liječniku i rekli da dijete ima bronhitis. Dali su mu lijekove, ali je dijete stalno plakalo. Ponovno su ga odnijeli liječniku i rekli su da ima upalu pluća. (…) Djetetu je iz dana u dan bivalo sve gore. Uključili su mu kisik… Poslije toga dijete je poplavjelo… Molila sam se Službenicama Božjim Drinskim mučenicama, molitvu sam dobila u Sarajevu. Molila sam i čvrsto vjerovala u Boga i u zagovor Mučenica. Dijete je ozdravilo na veliko iznenađenje i došlo je k sebi.

(…) Želim da se ovo zna te se i drugi vjernici mole Drinskim mučenicama.

Katica Ć., Zenica

 

Božji znak

Često čitam duhovna štiva, knjige, biografije svetaca, ali činjenica je da nisam znala za Službenice Božje Drinske mučenice. Način na koji sam saznala ponukao me da vam se javim i posvjedočim (…).

Naime, vodim već dulje vremena u Sarajevu, a također i u Goraždu, malu tvrtku u kojoj smo imali jednog zaposlenog djelatnika. Živio je u Sarajevu, a bio je rodom iz Goražda, tako da smo dosta dobro radili s trgovinama u Goraždu. Međutim, s vremenom je naš djelatnik odlučio izigrati nas registrirajući svoju tvrtku s istom djelatnošću. Preuzeo je naša prodajna mjesta, naš inventar, a nas nastojao diskreditirati, tako da je izgledalo da nemamo nikakva izgleda za daljnji nastavak rada na tim prostorima (…).

Trebalo je krenuti u Goražde. Ali kako? Nitko od nas nikada nije zakoračio nogom u taj grad, sve nam je nepoznato, tuđe; bivši djelatnik ostavio je prilično lošu reputaciju.

Ipak, jednom smo odlučili krenuti i vidjeti što se može učiniti. Bilo je to na početku ovog mjeseca [siječnja 2008.]. Onoga dana kada su moj suprug i njegov partner krenuli za Goražde, točnije, kada su mi javili kako su stigli i čekaju neke ljude, ja sam, tražeći neke papire, među papirima pronašla brošuricu o Drinskim mučenicama.  

Ne znam otkuda se našla tu, moguće ju je netko od članova obitelji donio i ostavio, ali ja ju prije nisam vidjela, kao da je odnekud pala ispred mene! To je bilo nevjerojatno! Kad sam počela čitati, kao da se nebo otvorilo. Odmah mi se posvijestilo. Kada sam saznala da su one ubijene u Goraždu, znala sam da je to Božji znak, a i njihov poziv na upoznavanje s njima i na molitvu. Pomislila sam kako se upravo u tom trenutku moj suprug nalazi po prvi puta u Goraždu i kako treba obnoviti stare i uspostaviti nove poslovne veze. Jednostavno sam znala da je u tom trenutku Gospodin na djelu i kako to čini uz posredovanje svojih Službenica.

Bila sam vidno potresena, ali i presretna. Izmolila sam na tu nakanu molitvu koja se nalazi na brošurici. Ja zaista ne mogu opisati vjeru i nadu koja se u tom trenutku pojavila i moju sreću jer sam se osjetila pozvana širiti istinu o ovim divnim sestrama i moliti njihov zagovor. Napominjem: sastanci koje su moj suprug i njegov partner imali bili su više nego izvrsni, ljudi su ih toplo primili.

Posjetili su stara mjesta, pružena im je nova šansa, upoznali su i nove klijente i nove mogućnosti (…). To je bila milost koju je dragi Bog izlio na nas i na naš posao po zagovoru svojih službenica koje su nas nesebično zagovarale.

Antica Lj., Mostar    

 

“Ne brini! Sve će to Drinske mučenice riješiti”

Za Drinske mučenice čula sam u vrtiću sestara u Granešini. Vrtić je bio u jednom dijelu samostana tako da smo svakodnevno prolazeći njegovim hodnicima primjećivali, uz ostalo, i slike Drinskih mučenica. Sestre Kćeri Božje ljubavi su nam često govorile o njima. (…)

Došao je trenutak da rodim i četvrto dijete. Bilo je to 14. prosinca 2005. Vrtić, samostan i prijatelji veselili su se tom sretnom događaju. Dolazak u bolnicu bio je jednostavan, ali saznanje da se dijete okrenulo na zadak a ima 4,2 kilograma zakompliciralo je cijeli porod. Liječnici su procijenili da će biti sve u redu (…). Uz velike napore sin je došao na ovaj svijet, potpuno poplavio, bez glasa i plača, ne diše, a ja imam jedva snage otvoriti oči i pogledati ga. Liječnik je trčao s njim noseći to beživotno tijelo da ga priključe na aparate za disanje.

Sljedeće jutro, 15. prosinca, čula sam što se sve dogodilo: “Vaše dijete još uvijek samostalno ne diše, desna strana tijela je bez funkcija, a i desna ruka ne reagira na dodir, mozak je ostao bez kisika i još ne znamo kolike su posljedice”. Javila sa sve to u samostan, a s. Nevena me utješila riječima: “Ne brini! Sve će to Drinske mučenice riješiti. Večeras je u katedrali misa u spomen na Drinske mučenice. Prikazat ćemo Tomislava na misi”. Kada je ona to rekla, ja sam tako i povjerovala. U mislima sam bila i ja s njima u katedrali. Osjećala sam veliko zajedništvo s nebom jer su toliki molili za mene i za moje malo čedo. Poruke molitve i najljepše riječi utjehe stizale su na moj telefon. Zbog operacije koju sam imala odmah po porodu, bila sam stalno u krevetu, ali nisam osjećala bol ni tugu već radost što je moj Bog izabrao mene i mog Tomislava da se proslavi Njegovo ime, da se po tom događaju mnogi zamisle nad svojim životom, počnu moliti i vrate se svom Ocu.

Zagovor Drinskih mučenica bio je strelovit. Već istoga dana, 15. prosinca, petnaest sati nakon poroda Tomislav je sam od sebe odbacio aparat i njegova su pluća počela samostalno disati.

Tu večer, 15. prosinca, cijela katedrala je molila, a i mnogi koji nisu bili tamo molili su jer nisu mogli ostati ravnodušni. U mome srcu samo su odjekivale riječi: NE BRINI! SVE ĆE TO DRINSKE MUČENICE RIJEŠITI. O, kako je lijepo kad imaš tako moćne Zagovornice na nebu. Sigurno su i našem Ocu one jako drage kad je uslišao njihovu molbu, a to je i znak da je blizu dan kad će biti uzdignute na čast oltara.

Kroz četrnaest dana boravka u bolnici Tomislav se oporavio od poroda, jedino je malo teže podizao ruku i nije okretao glavu na desnu stranu.

No, redovitim pregledima brzo je i tome došao kraj. Ultrazvučni pregledi glave pokazali su dobre rezultate. Posljedica nema, kao da se sve to nikada nije ni dogodilo.

Samo je ostala ona poruka koju s radošću mogu sa svima podijeliti: NE BRINI! SVE ĆE TO DRINSKE MUČENICE RIJEŠITI.

Kristina Tešija, Zagreb

 

One mi mogu pomoći

U jednom susretu sa sestrama Kćeri Božje ljubavi saznao sam o Drinskim mučenicama. Kasnije mi je s. Jacinta darovala knjigu “Drinske mučenice” (na portugalskom). Tada sam počeo čitati o Mučenicama.

Početkom studenoga 2004. moj otac se razbolio od bolesti koju se smatralo normalnom za dob od 87 godina. (…) Sljedeći mjesec, za vrijeme liječničkog pregleda, saznao sam da nije preporučljiva operacija kako bi se riješio problem (…). Ostao sam zabrinut. U tom razdoblju čitao sam knjigu o Mučenicama. Imam običaj čitati knjige polako, dio po dio. Za vrijeme čitanja obratio sam se sestrama Mučenicama s jednom posebnom molbom. (…) One mi mogu pomoći u nevolji u kojoj sam se našao. U kratkoj molitvi molio sam njihov zagovor da se mogu nositi s problemima i pomoći svom ocu.

U kolovozu 2005. moja majka je bila odvezena u bolnicu (…) zbog infarkta. U jednom trenutku sam zavapio: “Bože, pomozi mi!”. Moj otac nije bio u stanju ostati sam zbog svoje dobi, a niti majka sama u bolnici zbog onoga što joj se dogodilo. Ono što me iznenadilo je da, za vrijeme dok je majka bila u bolnici, unatoč mnogim problemima, sve se odvijalo normalno, uz pomoć pojedinih osoba, osobito obitelji (…).

Poslije nekog vremena primijetio sam da je tati bolje. (…) Ne govorim ovdje o čudu, već o činjenici da sam molio Drinske mučenice za pomoć u zdravstvenim obiteljskim problemima. (…) Želio bih posvjedočiti da su mi sestre Mučenice pomogle u ovom i u mnogim drugim slučajevima, i još uvijek pomažu. Nisam mogao, a da ovo ne ispripovjedim, iako nije riječ o čudu ozdravljenja u pravom smislu riječi. Za mene je ovo milost koju sam primio po jednostavnom zazivu, obraćajući se Onima koje su mnogima već pomogle.

Miguel C. R., Porto Alegre, Brazil

 

Milost oproštenja

Kada sam, po prijedlogu moga supruga vozača autobusa, krenula na hodočašće u Sloveniju u rodna mjesta dviju Drinskih mučenica, tada sam prvi puta čula o njima. Sve što se na putu govorilo o njima, počelo me jako zanimati. Interes je sve više rastao i počela sam osjećati da su mi blizu. Rodilo se pouzdanje da mi one mogu pomoći u muci kroz koju sam već dulje vremena prolazila.

Na misi u Šmarjeti, dok je s. Ozana govorila župljanima o životu Drinskih mučenica, iz mene je u jednom trenutku izišla molitva kakvu nisam mogla izgovoriti pune dvije godine. Do tada nisam nikako mogla oprostiti onima koji su meni i mojoj obitelji nanijeli puno nepravde i boli. Često sam im zaželjela zlo i to sam izgovarala u sebi. A sada, odjednom, izrekla sam: Bože, blagoslovi ih! Ni sama ne znam kako se to dogodilo. Dvije godine sam se borila, pokušavala oprostiti, ali ništa se nije promijenilo, sve do toga hodočašća. Suze su mi počele teći. U sebi sam osjetila olakšanje, kao da mi je teški kamen pao sa srca.

Ovu veliku milost dobila sam po zagovoru Drinskih mučenica, u to sam čvrsto uvjerena. Od tada više čitam o njima, redovito im se molim u svakoj potrebi i one uslišavaju mene i moju obitelj. Osjećam puno blagoslova. Neka se i drugi utječu njima u svim nevoljama i one će im pomoći.

Milica D., Dugo Selo

 

Pomoć u trudnoći

Za Drinske mučenice čula sam u Duhovnom centru sestara Kćeri Božje ljubavi u Granešini. Imala sam malu brošuru s molitvom za njihovo proglašenje blaženima. Mojoj kćeri se zakompliciralo stanje u trećem mjesecu trudnoće. Pojavilo se krvarenje zbog jedne izrasline koja je mogla ugušiti plod. Uz to je imala i ozbiljne srčane probleme. Morala je ostati u bolnici. U bolnicu je ponijela sa sobom i brošuru Mučenica. Počele smo im se moliti.

Na dan njihova mučeništva, 15. prosinca 2008., vratila se kući. Liječnici su rekli da treba čekati, da oni ništa ne mogu učiniti jer bi oštetili ili možda uništili plod. Taj isti dan ja sam otišla u Katedralu na sv. misu godišnjeg spomena mučeničke smrti Službenica Božjih. Molila sam pred njihovom slikom, molila za svoju kćer i za njezno dijete. Nakon tri dana kći je išla na kontrolu. Za vrijeme ultrazvučnog pregleda liječnik je rekao: “Ničega više nema. Nalaz je potpuno uredan”.

Uvjerena sam da se to dogodilo po zagovoru Mučenica. Rodilo se zdravo dijete, bez ikakvih komplikacija. Zahvaljujem Gospodinu što je po zagovoru Mučenica s Drine uslišao moju molitvu i molitvu moje kćeri te joj podario zdravo dijete. Preporučam se i dalje njihovu zagovoru u svim svojim potrebama

Bernarda L., Zagreb

 

Tumor na štitnjači

Na početku moje pete trudnoće otkriven mi je tumor na štitnjači veličine oraha. Liječnici konstatiraju da je riječ o dobroćudnom tumoru, ali obzirom na njegov sadržaj, ostaju u neizvjesnosti. Zaključuju da bi jedino operacija i dijagnoza s patologije mogla pokazati ima li i zloćudnih stanica. Uz stalnu liječničku kontrolu punkcijom i ultrazvukom pratili su tumor sve dok dijete, koje se rodilo, nije imalo četiri godine. Moram priznati, nerado sam razmišljala o operaciji i vađenju štitnjače jer, usprkos tumoru, hormoni su mi bili u granicama normale.

Preko Radio Marije upoznala sam liječnicu specijalisticu za bolesti štitnjače. Nakon pregleda inzistirala je na operaciji jer je tumor već znatno narastao. Datum operacije je zakazan. Proživljavala sam nutarnju neizvjesnost. Molila sam Boga za pomoć i njegovu volju, za liječnike i za dobar ishod operacije.

Devet dana prije zakazanog termina bila sam sa svojom zajednicom na jednodnevnoj konvivenciji kod sestara Kćeri Božje ljubavi u Granešini. Tamo sam uzela jednu sličicu na kojoj je bilo naslikano pet sestara i pročitala sam što piše o njima. Počela sam moliti devetnicu utječući se upravo njima i tražeći njihov zagovor. Primila sam bolesničko pomazanje i devetog dana uspješno je izvršena operacija. Kada je došao nalaz s patologije konstatirano je da je uz dobroćudni tumor izvađen i papilarni karcinom, ali potpuno suh. Prilikom podizanja nalaza, sa mnom je bila liječnica specijalistica za štitnjaču koja je rekla da je to pravo čudo.

Znala sam da je to učinio zagovor Drinskih mučenica koje su molile za mene pred licem Božjim. I ne samo to. Nakon što mi je odstranjena polovica štitnjače, druga polovica je preuzela kompletnu funkciju i radi u granicama normale bez ikakvih dodatnih terapija i tableta.

Neka je blagoslovljen Bog u Drinskim mučenicama!

Milka C., Zagreb

 

Sve ide lakše

Bože, mila Majko nebeska, molila sam i hodočastila, djecu zagovarala (...). Otkada smo u crkvi slušali o Drinskim mučenicama, nekako je sve drugačije. Budući da je s. Bernadeta rođena kod nas u Velikom Grđevcu, slušala sam o njima i njihovoj mučeničkoj smrti. Sve me se to jako dojmilo. Dao Bog da budu proglašene blaženima! (...) Sve više su mi u mislima, sa mnom su u mojim svakodnevnim poslovima.

Od toga dana nekako mi sve ide lakše. Poslovi se izvršavaju s lakoćom jer mi misli na Drinske mučenice daju posebnu snagu. (...) I dalje ću moliti i preporučati im se. (...) Drinske mučenice, molite za nas, uslišite nas.

V. P., Veliki Grđevac

 

Snažan je njihov zagovor

Dragi štovatelji Drinskih mučenica! Želim podijeliti sreću i svjedočanstvo s vama koje sam ja doživjela po zagovoru Mučenica. Dana 30. ožujka 2010. moj sin Marin imao je tešku operaciju lijevoga uha koja je trajala tri i pol sata. To je bila vječnost za mene, majku sina jedinca. Iz minute u minutu slala sam vapaje Drinskim mučenicama, a one su brisale suze s moga lica, davale mi snagu i bdjele nad mojim sinom. Liječnik je nakon operacije rekao da je sve prošlo onako kako je želio i zamislio. Vjerujte, snažan i moćan je njihov zagovor, uslišale su moju molitvu i vapaj, a ja ću im uvijek biti zahvalna i sve dok mognem koračati ići ću na sv. misu svakoga petnaestog u mjesecu, u našu crkvu Presvetog Trojstva u Novom Travniku.

Danijela, Novi Travnik, BiH

 

Mučenice - moj svjetionik

Početkom 2008. mom suprugu Franji dijagnosticirana je neizlječiva bolest. Intenzivno sam molila njihov zagovor u tim teškim trenucima. Imala sam priliku ići na hodočašće nazvano “Putem Drinskih mučenica” u Sarajevo, Pale i Goražde. Tada sam puno saznala o njihovu životu i djelovanju. To je u meni probudilo razmišljanje i spoznaju da su teški trenuci zapravo prilika da se približimo Bogu. Tako sam, obogaćena tom spoznajom, lakše preboljela gubitak svoga supruga. Osjećam zahvalnost mojim dragim Zagovornicama jer sam, moleći za svog supruga, izmolila milosti za sebe i tako u njima prepoznala svoj svjetionik.

Ružica K., Zagreb

 

Župu štitile Drinske mučenice

Godine 1983., godinu dana od moga dolaska za župnika u Živinice (kod Tuzle), župa je bila bez crkve pa smo sv. obrede slavili u drvenoj šupi, ili u župnoj kući, ili jednostavno vani ispred kuće. Dotadašnji župnik vlč. Mijo Perić je od osnutka župe uporno tražio dozvolu za gradnju crkve od civilnih vlasti, ali prošlo je i trinaest godina bez urbanističke suglasnosti. Tek osnovana župa morala je naći lokaciju, kupiti je, platiti sve poreze…

Neiskusan u pastoralnim poslovima, ali pun dobre volje i vjere sa željom da se uplašeni katolici župe ohrabre i da vjeruju da ima nade, naručio sam crkveno zvono. Želio sam zajedno s vjernicima čuti zvon s visine, ali nismo imali zvonika. Zato sam se dogovorio sa župnim vijećnicima da domaći majstori metalci naprave zvonik tik uz župnu kuću. S velikom radošću na nedjeljnoj misi najavio sam svečanost u povodu ovog pothvata, te da će zvono početi zvoniti na Duhove te godine. (…) Najavio sam se i otišao kod tadašnjeg predsjednika općine, ispričao mu radosno svoju priču i predstavio urađeno, ne sluteći što će on poduzeti. Rekao mi je da ću ipak trebati doći tog istog dana, jer se on treba posavjetovati s Komisijom za odnose s vjerskim zajednicama. Na sastanku poslije podne u prisutnosti petorice službenika među kojima je bio i predsjednik spomenute Komisije, rečeno mi je da sam se ogriješio o zakon, pa čak da nisam smio ni nabavljati zvono te da se zvono mora „srušiti“. U nedjelju sam u oglasima pročitao dio općinskog dopisa ne sluteći da će moja prvotna nakana uroditi gorkim plodom. Sljedeće nedjelje nijedan župni vijećnik nije došao na misu. Uoči Duhova 1993. osobno sam povukao konopac i zvonio dok se nisam oznojio. Od tada je zvono redovno zvonilo. Koliko se sjećam, bilo je nekih prijetnji i još je jedan dopis s istim ili sličnim sadržajem stigao u župni ured. Zvono nije „srušeno“… ono i danas zvoni.

U srcu svega događanja, u svakom dijelu dotičnoga procesa, pratila nas je tajanstvena pomoć, milost. Po dolasku u župu bio sam sâm. Sestre Kćeri Božje Ljubavi, koje su prije bile tu, povučene su. U Misijskom centrali u Sarajevu, gdje sam povremeno radio, upoznao sam s. Karlu Tomić iz te Družbe. Uz dozvolu svojih poglavara dolazila je vikendom u župu. Znajući za sve probleme vezane uz živiničko crkveno zvono, a valjda još više intuitivno osjećajući zlu silu koja se urotila protiv života i rasta ove Božje zajednice, s velikom odlučnošću, uvjerena u moć svojih sestara, Drinskih mučenica, povjerila im je u potpunosti ovaj problem i druge potrebe ove mlade župe. Molitvenoj su se akciji pridružile još neke pobožne osobe. Narod se ohrabrio, mnogi su radosno dolazili u crkvu. Bili smo uvjereni da će naše mučenice s Drine – a Drina nije daleko od Živinica – svojom ljubavlju pobijediti, pa čak iako se župnik „ogriješio“ o zakon urbanizma i propise Komisije za vjerska pitanja. Sjećam se da smo više puta govorili: „Kada sve ovo završi, znat će se čija je to zasluga, napisat ćemo svoje svjedočanstvo.“

vlč. Marko Hrskanović, Brusnica, BiH

 

Bliže Bogu nego ikada ranije

Otkako se utječem Drinskim mučenicama, moj je život mnogo lakši. Nestale su tjeskobe, strah od sutra i strah općenito. One pažljivo slušaju svaku moju molitvu i odazivaju se. Molim za zdravlje, molim za mir i razumijevanje u obitelji, molim za manje briga općenito, molim za snagu i postojanu vjeru... i one odgovaraju.

Posebno sam strahovala nedavno pred nove nalaze. Imala sam zdravstvene teškoće, tešku operaciju, i nakon toga smetnje. Bojala sam se otići liječniku. No zadnji su nalazi otkrili da sam opet i tjelesno zdrava. Zagovor Drinskih mučenica dao je da sam sada dobro na svim razinama, da se mijenjam u dobro stvorenje, koje je bliže Bogu nego ikada ranije. Odabrala sam ih i za svoje zaštitnice.

Kad im se uvečer molim, na meni počine mir. One mi izmole blagoslove, snagu, nadu... Obraćam im se iz srca, riječima koje mi padaju na pamet i one odgovaraju brzo i snažno. Mogla bih ovdje još štošta nadodati o načinima na koje sestre djeluju kada im se utječem u bilo kojoj situaciji, no osobno iskustvo je i najvrjednije. Preporučujem svima da se mole našim blaženicama koje uvijek odgovaraju na molitve. Molite i da se glas o skromnim službenicama Kristovim što dalje čuje, da njihova svetost diljem svijeta pretvara grijeh u dobro, mržnju u ljubav. Hvala dragim sestrama što su postojale, što su prolile krv za ljubav Božju i što po njima danas ozdravljamo dušom i tijelom!

Kristina P., Mostar, BiH

 

Tumor je nestao

Šaljem vam svjedočanstvo o ozdravljenju po zagovoru Drinskih mučenica! 29. ožujka 2011. saznala sam da bolujem od maligne bolesti koja je već uzela maha i stavila moj život pod veliki upitnik. Radilo se o Hodgkinovom limfomu, tumoru limfnih čvorova koji je već bio metastazirao. Nakon nepuna tri tjedna hospitalizacije, započela sam s kemoterapijama. Osjećala sam se zaštićenom i znala sam da križ koji nosim zasigurno nije teži od onoga što mogu podnijeti… Ni u jednom trenutku nisam pomislila odustati, već sam uz iskrene molitve rodbine, prijatelja i ostalih molitelja, kojih je bilo zaista puno, kao i uz mise župnika Damira, hrabro koračala dalje. Nakon svega dva ciklusa kemoterapija, po zagovoru Drinskih mučenica kojima

su se molile devetnice, tumor je na opće čuđenje liječnika nestao. Zapitkivali su me što sam to uz kemoterapiju uzimala, a moj jedini odgovor bio je: „Molitvu i vjeru.“ Sama beatifikacija Drinskih mučenica bila je 24. rujna 2011. u Sarajevu, svega dva dana nakon kemoterapije. Ponovno sam putem molitava dobila snagu, otišla u Sarajevo i zahvalila Blaženicama na uslišanim molitvama.

Ana K., Mala Jazbina kod Samobora

 

One su je odvele pred lice Božje

Moja mama Ivanka oboljela je u rujnu 2010. od neizlječive bolesti nazvane melanom. Tumor je prvo bio na vlasištu, zatim se proširio na limfne čvorove, te su metasaze zauzele oba plućna krila. Metastaze su bile po cijelome tijelu, nisu se mogle sve ni otkriti... Kada su metastaze prešle na mozak, mama se počela gubiti, te je često nismo razumjeli, a ni ona nas. Dana 21. listopada 2011. ujutro pozvala je tatu i rekla mu da mora ići, da se ničega ne boji i zna kamo ide. Rekla mu je da pozove svećenika, te je pozvala cijelu obitelj i svakome je od nas podijelila savjete. Bio je to njezin oproštaj. Tog je dana bila potpuno svjesna svega, što je bilo čudo. Nakon toga potpuno se izgubila i više nitko s njom nije mogao pričati. Bila je to Božja milost. Znala je da je taj dan morala obaviti ispovijed i razgovor sa svojom djecom i suprugom. Kasnije je bilo sve teže. Polako je gubila funkcije jednu po jednu. Često je dobivala epileptične napade, što bi joj znatno pogoršalo stanje, no, dogodilo se još jedno čudo: nije imala bolova. Naša župa molila je devetnicu blaženim Drinskim mučenicama za moju mamu. U miru i tišini preminula je 15. prosinca 2011., na blagdan blaženih Drinskih mučenica. One su je odvele pred lice Božje.

Marina K., Petrinja

 

S djetetom i s trudnoćom sve u redu

Kad sam se te nedjelje probudila i ustala iz kreveta, na stolu sam ugledala knjižicu Drinskih mučenica. Uzela sam je u ruke i počela čitati. Počela sam od svjedočanstava, a jedno me osobito dirnulo. Bilo je to svjedočanstvo majke kojoj je zbog komplikacija pri porodu život djeteta bio ugrožen. U pamet su mi se urezale riječi koje joj je uputila s. Nevena kad je saznala što se dogodilo: „Ne brini, Drinske mučenice će to riješiti!“ Te su mi riječi cijeloga dana odzvanjale u glavi. Istoga dana, navečer oko 22 sata, doživjela sam prometnu nesreću. Jedino čega se sjećam je vrisak i šok, jer pored mene u autu kao suvozačica sjedila je moja sestra koja je bila u šestom mjesecu trudnoće. Na sebe nisam ni pomislila, već na nju i na dijete koje nosi. Strah da im se nešto ne dogodi potpuno me paralizirao. U potpunom šoku nisam reagirala na ljude oko sebe, nego sam u sebi ponavljala: „Što ako se djetetu nešto dogodi?“ A onda sam se počela moliti Drinskim mučenicama. U tom trenutku nisam se mogla sjetiti svih riječi molitve, ali sam molila i samoj sebi govorila: „Ne brini, Drinske mučenice će to riješiti!“ Uza sav strah koji sam osjećala, predala sam se njima i čekala što će nam liječnici reći. Čekanje pred bolničkim vratima bilo je kao vječnost, a onda su se konačno vrata otvorila. Pozvali su nas unutra i rekli da je s djetetom i s trudnoćom sve u redu. Bila sam presretna! Nakon izlaska iz bolnice odmah sam otišla u katedralu zahvaliti što su moje molitve uslišane. Često samoj sebi postavljam pitanje da li bih, da sam išla drugim putem, izbjegla nesreću, ali duboko u sebi znam i vjerujem da su mi Blažene sestre još toga jutra dale znak s neba i potvrdile svoj odgovor i moć pred Bogom. Zahvaljujem im od sveg srca i molim da me i dalje zagovaraju kod Boga u svim potrebama i da budu uz moju sestru kada će dijete donositi na svijet. Hvala vam, blažene Drinske mučenice!

Marija D., Zagreb

 

Molitva koja mi je promijenila život

I ja sam jedna od mnogobrojnih kojima je ova molitva promijenila život. Inače sam vjernica, i sve ono što radim u školi, ali i općenito, prvo posvetim Bogu, a onda s oduševljenjem prionem na posao. Vidjela sam u svojoj župi ovu molitvu sestara Kćeri Božje ljubavi, na sam blagdan Drinskih mučenica, i uzela je, tek onako, da je imam sa sobom. Jednu večer, pritisnuta problemima, u razgovoru s Bogom, odlučila sam moliti sestre Julu, Berchmanu, Krizinu, Antoniju i Bernadetu za pomoć. Iskreno, nisam odmah vjerovala da će mi to pomoći, no nakon nekog vremena, stvari su se počele mijenjati nabolje. Problem po problem počeo se rješavati. Nisu to bile neke velike molitve, nego prvenstveno za moje probleme u školi, za moju sestru, roditelje...  Nakon što sam vidjela da svaka moja molitva Blaženicama stvarno utječe na

moj život a i na živote ljudi oko mene, obećala sam da ću učiniti sve (nakon što sam na poleđini vidjela da to mogu priopćiti) kako bih stupila u kontakt s nekim s ovih adresa. I evo, nadam se da sam svojim malim doprinosom potakla mnoge da se ne stide reći da je zagovor Drinskih mučenica moćna utjeha u životnim nedaćama i problemima. Od tada, svaki put kada me pritisnu problemi, rješenje mojih teškoća nalazi se u molitveniku, na mome pisaćem stolu.

Petra Z.

 

Mučenice zaštitile sestre

U ponoć 12. veljače 2012. lopovi su upali u samostan sestara „Naše Gospe od Pobjede“ (Kćeri Božje ljubavi) u gradiću Assu u Sjevernom Brazilu. U zajednici je živjelo pet sestara, četiri od njih starije dobi. Samo je peta, najmlađa među njima, primijetila da su lopovi u kući. Nasilno su otvorili vrata kapele i odmah izbacili Presveto, a svetohranište su gotovo potpuno uništili. Iznijeli su na terasu mnoge stvari, s nakanom da ih kasnije odnesu. Kad su se popeli na prvi kat, sestra ih je primijetila i odmah telefonirala jednom službeniku, koji je nazvao ostale i policiju. Međutim, lopovi su pobjegli.

Budući da nije znala što učiniti s obzirom na svetohranište koje je obeščašćeno, nazvala me i pitala za savjet. Htio sam odmah otići do sestara i pomoći im, no mladić koji stanuje kod mene savjetovao mi je da nije pametno izići iz kuće u te kasne sate jer je karneval u gradu. Sljedećeg dana, rano ujutro, uputio sam se k sestrama kako bih u kapeli slavio svetu misu i dao zadovoljštinu. Kad sam ušao u kapelu i pošao prema oltaru, ugledao sam na zidu na suprotnoj strani sliku Drinskih mučenica. Pogled mi se odmah zaustavio na njima. U tom je trenutku čitavo moje biće prožeo duboki osjećaj: Drinske mučenice su bile ovdje i zaštitile su sestre te im se ništa loše nije dogodilo.

Želim osobno posvjedočiti o tom posebnom događaju te noći, o čudu koje se dogodilo. Lopovi nisu mogli ništa odnijeti i nisu uspjeli ući ni u jednu sobu gdje su boravile sestre. One su spavale i nisu čule ništa jer ih je Gospodin zaštitio po zagovoru i zaslugama Drinskih mučenica.

P. Francisco C., Brazil (RN)

 

Egzistencija u rukama Drinskih mučenica

Kaže Sveto pismo kako je Isus jednom bolesniku rekao da je njegova bolest da se proslavi Bog po čudu izlječenja. Život nam često nudi situacije koje možemo iskoristiti „da se proslavi Bog“. Takvu situaciju pamtim još iz 2012. Našla sam se u egzistencijalnom tjesnacu. Odjednom je iskrsnuo prekid radnog odnosa jer je osoba koju sam mijenjala na radnom mjestu najednom izrazila želju da se vrati na posao. Otprilike mjesec dana ranije bila sam zamoljena nešto učiniti u vezi s Drinskim mučenicama što je iziskivalo nekoliko sati umnog napora. Nije ništa odvojiti nekoliko sati, no meni je tada bilo gotovo nemoguće jer sam u to vrijeme cijeli dan bila izvan kuće i živjela dosta stresno. No, ipak sam odlučila učiniti za Drinske mučenice to što sam obećala. Po završetku uratka, pomislila sam: „Baš me zanima kako će mi se Drinske mučenice odužiti?“ Znamo da duhovni svijet ima svoje zakonitosti, a jedna od njih je da nam dragi Bog i sveci nikad ne ostaju dužni u ljubavi.

Prošlo je svega nekoliko tjedana i našla sam se u već spomenutoj potrebi novog posla. Kako sam bila u vrlo stresnom stanju, nisam se sjetila da bi Drinske mučenice mogle sada „vratiti uslugu“. Nakon što sam na internetu naišla na natječaj i javila se, postala sam svjesna da su Mučenice sudjelovale u mojoj potrazi za poslom i u ostvarivanju istog. To je bio očiti znak jer sam dobila posao u gradu u koji je najmlađa mučenica s. Bernadeta ušla kao kandidatica, u samostan Presvetog Srca u Koprivnici. Svaki dan prolazim pokraj ovog meni važnog i dragog samostana, zahvalna što imam tu sreću svakodnevno biti u duhovnoj vezi sa s. Bernadetom. Posao je i dalje nesiguran, jer mi se ugovor obnavlja svakih pet mjeseci, ali ja sam sigurna da je taj moj posao u njihovim rukama i da nam je sve darovano. Svake godine, nakon jesenskog natječaja, pohodim svetište Drinskih mučenica u Sarajevu sa srcem punim zahvala i molbi u ime svih s kojima me život veže.

Biserka H., Vrbovec

 

Dvostruka zahvala bl. Drinskim mučenicama

Moju suprugu i mene od samog početka braka pratili su problemi i teškoće. Ipak smo od Gospodina primili na dar dvije kćerkice, blizanke, Mariju i Mateju. Rođene su prije vremena, i to zbog teških okolnosti u kojima smo živjeli. Završile su osnovnu školu i nismo znali što i kako dalje. O Drinskim mučenicama sam znao od prije i bio sam zadivljen njihovim junaštvom u čuvanju svojih zavjeta Bogu i njihovom hrabrom smrću. Odlučio sam sa župom iz Dugog Sela ići na njihovo proglašenje blaženima s nakanom i molitvom za budućnost mojih kćerkica. Sljedeće jeseni upisale su srednju školu za slastičarke i, hvala Bogu i Drinskim mučenicama, ljetos su uspješno završile. Nakon povratka s beatifikacije, te iste večeri, bili smo na jednoj svadbi. Vraćajući se, u trenutku su mi se za volanom sklopile oči te sam skoro sletio s ceste. I tu me je na kraju toga hodočasničkog dana čuvao zagovor Blaženica. Jako mi se urezao taj dan, subota, 24. rujna 2011. godine.

Zahvaljujem tim jakim ženama koje su bile vjerne i hrabre do kraja. Preporučam njihovu zagovoru svoje kćeri i njihov daljnji život, kao i sebe i suprugu… Neka nam izmole od svog kralja Isusa obraćenje i ustrajnost. Hvala vam blažene sestre, hvala Bogu na daru vašeg svjedočanstva za Krista. Molite da i moja obitelj bude dostojna obećanja Kristovih.

Tomica, Stupnik