Petnaesti je dan mjeseca prosinca. Predblagdansko ozračje u mojim mislima, ove godine ustupilo je mjesto drugačijim razmišljanjima. Od otkrivanja spomen obilježja s. Juli Ivanišević u njezinom rodnom Godinjaku, ova hrabra sestra mi ne ide iz glave. I do sada sam je često zazivala i tražila njezin i zagovor ostalih Drinskih mučenica, ali sada je to drugačije. Od trenutka kad smo se zajedno prisjetili krsnog dana s. Jule u crkvi njezina krštenja u Starom Petrovom Selu, kao da je još snažnije prisutna u mojim mislima i vapajima usmjerenim u nebo. Toliko me toga „stislo“. Šibaju me sa svih strana. Najviše bole „šibe“ onih na koje sam se sa sigurnošću oslanjala. Nemoć, napuštenost i zapuštenost. Rekao bi sv. Ivan od Križa: „tamna noć“. Što više napadaju, manje se mogu braniti. A onda, negdje, u sumraku misli, izroni svijetli lik sestre Jule.

Je li ona slutila što je čeka u životu? Rekla je ocu i rodbini: „Idem služiti Isusu!“ Je li strepilo mlado srce kad se rastajalo od rodnog sela? Je li se okrenula koji puta na staze djetinjstva i mladosti? Ne znam. Ali znam da je znala što hoće i što treba činiti. Srca, šireg od slavonske ravnice, davala se nesebično Bogu i sestrama, do zadnjeg „Isuse, spasi nas!“ Kažu naši stari: „Mrtva usta ne govore.“ Ali, mrtva usta nevinih itekako govore i svjedoče o svojoj ljubavi za Boga, o svojoj nedužnosti, ali i odvažnosti.

Hladno prosinačko jutro uvlači mi se u rukave i u srce. Što me danas čeka? Draga sestro Julo, ja svoj život vjerojatno neću morati krvlju potpisati. Kušnje koje mi stižu – daleko su od ledene Drine. Bol koja mi probada srce zbog napasti i ostavljenosti – tuplja je od zločinačkog noža. Huk i pjena vode bili su tvoj odar, ali čekali su te bijeli ljiljani i nebeska svjetlost. Ja se iz svog groba grijeha još uvijek moram dizati poslije svakog pada, ali uz tvoj zagovor, nakon svake kušnje ustajem jača, pročišćena.

Sestro Julo, pomozi meni, pomozi nama u tvom zavičaju da idemo služiti Isusu, svatko na svoj način, svatko u svom pozivu: u obitelji, na radnom mjestu, u župi. Sestro Julo, čisti cvijete ravnice, zagovaraj kod Isusa, kojem si služila sve do prolijevanja krvi, nas koji još ostajemo u ravnici.

Višnja Mikić

Izvor: DRINSKE MUČENICE – Informativni bilten Vicepostulature, Br. 12/2014.