Hodočašće naše Župe sv. Margarete iz Dubrave započelo je uz snježne pahulje u ranim jutarnjim satima 22. studenog 2025. Hodočašće su predvodile časne sestre s. Danijela Koprek i s. M. Karla Mandić iz Družbe Kćeri Božje ljubavi i naš župnik vlč. Kruno Detić.

Prva postaja našeg putovanja bio je Godinjak u župi Staro Petrovo Selo, rodno mjesto blažene Jule Ivanišević, gdje su nas dočekali i ugostili članovi Udruge Blažene Jule Ivanišević predvođeni vjeroučiteljem Tomislavom Ivaniševićem. Naši domaćini dočekali su nas puna srca.

 U Godinjaku smo posjetili i pomolili se na mjestu na kojem je stajala rodna kuća naše blažene s. Jule rođene kao Kata Ivanišević gdje nam je o životu s. Jule govorio njen pranećak.  Nakon ovog lijepog početka putovanja posjetili smo i župnu crkvu Sv. Antuna Padovanskog u Starom Petrovom Selu gdje je krštena s. Jula. U crkvi se nalazi slika naše blaženice i krstionica u kojoj je krštena s. Jula, a o povijesti župe i cijelog Slavonskog kraja govorio nam je vlč. Mario Cimbal, župnik. Nakon izrečenih molitvi i nakana ispred slike blaženica, praćeni blagoslovom vlč. Maria i spoznajom da je s. Jula uspjela slijediti svoj poziv na redovništvo bez obzira na početne prepreke, krećemo uz pjesmu i molitvu prema našoj sljedećoj postaji Katoličkom školskom centru Sveti Josip u Sarajevu odnosno samostanu Sestara Kćeri Božje ljubavi u Sarajevu.

Cijelim putem praćeni snježnim pahuljama, kojima se naš Gospodin trudio dočarati kako je bilo našim sestrama u prosincu 1941.  kad su kroz snijeg i praćene hladnoćom prošle svoj križni put od Pala do Goražda, u poslijepodnevnim satima stigli smo u Sarajevo. U  samostanu sestara Kćeri Božje ljubavi dočekale su nas sestre srca punog ljubavi prema bližnjima i nama hodočasnicima.

Nakon smještaja i osvježenja pošli smo u stari dio Sarajeva u kojem smo mogli vidjeti multinacionalnost ovog grada, otvorenost ljudi, prijaznost i laku komunikaciju na svakom koraku. Nakon šetnje užim centrom starog grada posjetili smo prekrasnu katedralu posvećenu Presvetom Srcu Isusovu te smo se pomolili na grobu sluge Božjega Josipa Stadlera koji je sestre Kćeri Božje ljubavi pozvao u Sarajevo. Tu su preuzele brigu za odgoj i obrazovanje djece i mladih, što čine do današnjih dana.

Prvi hodočasnički dan lagano se bližio kraju, a mi smo u zajedništvu sa sestrama slavili svetu misu u crkvi Kraljice svete Krunice koja je u sklopu samostana. Nakon mise izmolili smo Litanije i Molitvu blaženih Drinskih mučenica pred  njihovom oltarnom slikom.

Nakon ovog duhovnog dijela dan smo završili večerom pripremljenom dobrotom i vrijednim rukama naših sestara. Nakon večere neki su se zaželjeli toplog kreveta i odmora, a neki su poželjeli osjetiti malo kasnovečernjeg duha Sarajeva.

Drugi hodočasnički dan 23. studenog 2025. započeli smo ranim doručkom u samostanskoj blagovaonici. Nakon doručka uputili smo se prema Goraždu. Vozeći se idiličnim krajolikom, prolazeći kroz prekrasne šume okićene snježnim ukrasima u kombinaciji s malim naseljima, šumskim proplancima i ostalim prirodnim ljepotama izmolili smo Križni put posvećen našim Blaženicama.

U Goražde na mjesto mučeništva naših sestara stigli smo oko 9 sati. Na spomen mjestu smrti naših Blaženica položili smo pet svijeća i izmolili molitvu Drinskim mučenicama. Nakon molitve obišli smo bivšu vojarnu (u čijim prostorijama se danas nalazi škola), tj. prostoriju u kojoj su naše mučenice čekale svoju sudbinu. Na prozoru kroz koji su sestre skočile braneći svoju čistoću i zavjete dane dragom Bogu također smo zapalili pet svijeća i izmolili Litanije i Molitvu blaženih Drinskih mučenica. Poslije trenutaka provedenih u osobnoj molitvi uputili smo se prema mjestu na obali Drine gdje su okrutnici tijela naših  Blaženica bacili u hladnu Drinu koja je postala grob njihovim ovozemaljskim tijelima. U spomen pet blaženica naši mladi bacili su pet crvenih ruža i pjesmom smo častili naše blaženice.

Naš hodočasnički dan nastavio se u prostoru ispred crkve podignute u čast Drinskim mučenica gdje su nas s toplim osmjehom i očima punim radosti dočekali župnik don Josip Tadić i njegovi malobrojni župljani koji žive u Goraždu (njih troje od ukupno pet). Nakon čašice dobrodošlice svi zajedno sudjelovali smo na svetoj misi koju su predvodili don Josip i vlč. Kruno.

Misno slavlje uz naše čitače i pjevače završnom pjesmom uveličali su naši mladi. 

Don Tadić nam je nakon sv. mise ispričao povijest župe sv. Dominika u Goraždu te je progovorio o strahotama koje je naš vjerni puk proživljavao kroz povijest.

Nakon zajedničkog ručka u restoranu na obali Drine krenuli smo natrag u našu Dubravu. U autobusu se osjetila milost zajedništva, prijateljstava i Božjeg blagoslova te blagoslov naših Blaženica. Naš povratak je bez obzira na duljinu puta protekao u molitvi, pjesmi i smijehu…

Zahvalni smo prije svega dragom Bogu na svemu doživljenom na ovom hodočasničkom putu i sretnom povratku, a onda i našim dragim sestrama Danijeli i Karli, vlč. Kruni i svim ljudima koji su nam ovo hodočašće ispunili dobrodošlicom, ljubavlju i dobrotom.

Moje svjedočanstvo

Kad je župnik najavio hodočašće moram priznatu da mi je prvo palo na pamet - Sarajevo, nikad nisam bila. A onda već od  prvih uvodni molitvi i životopisa Drinskih mučenica nešto se promijenilo. Bože kako su sestre svojim životom i smrću posvjedočile svoju vjeru prema Bogu, a nama je nekad teško i 5 min. odvojiti za molitvu. Moram priznati da mi je ovo jedno od ljepših hodočašća. Bilo je i molitve i pjesme (duhovne i svjetovne) stvarno lijepo. Oduševili su me i naši mladi koji su spremno završnom pjesmom uljepšali današnje slavlje svete mise, a u autobusu molitvom krunice i pjesmom.
Hvala našim divnim časnim sestrama, s. Danijeli i s. Karli koje su vodile ovo hodočašće, Hvala Udruzi Blažene Jule Ivanišević koji su nas bas lijepo dočekali u Godinjaku, rodnom mjestu sestre Jule, časnim sestrama Družbe Kćeri Božje ljubavi u Sarajevu koje su nam pružile noćenje i okrepu, župljanima župe Goražde i župniku Josipu, a na kraju i našem župniku vlč. Kruni što nam je organizirao ovo hodočašće.

Ankica Petraš, hodočasnica