Dojmovi s hodočašća

Travanj, 2010.

Pedesetak hodočasnika, okupljenih iz raznih mjesta – iz Dugog Sela, Novog Brestja, Bešića, Klake, Čučerja, Sesveta, Prečkog, Međimurja, a najbrojnija je bila Granešina – pohodilo je u travnju 2010. mjesta života i mučeništva Službenica Božjih. S njima je bilo i sedam sestara Kćeri Božje ljubavi. Hodočašću se pridružio i slovenski trajni đakon Franci Koncilija iz Novog Mesta, biskupije dviju mučenica, s. Krizine i s. Antonije. Iz rodnog mjesta s. Jule, iz Godinjaka, pridružilo se također nekoliko hodočasnika, zajedno s njihovim bogoslovom Ljubišom Krmarom.

Dojmovi hodočasnika

Nevenka Horvačić

Ulazimo u sobu današnje škole, tadašnje vojarne, gdje su bile zatočene i mučene naše sestre Mučenice. Palimo svijeću na prozoru. Ganuće, bol, muk, suze, neki spontano kleče i mole. Pokušavam ih u mislima vidjeti. Razmišljam kako su one, nevine i krivo osuđene, prolazile svoj križni put. Bože, zašto si ih prepustio ovim nevoljama?!

Divim se njihovoj vjeri u Isusa Krista. U tim trenucima molila sam Oca nebeskoga da mi otvori srce i ojača vjeru, da i ja mogu u njegove ruke staviti svoj život i život svoje obitelji pa da nas po zagovoru Drinskih mučenica čuva i vodi našim putevima.

Oče naš nebeski, molimo te, uzdigni ih što prije na čast oltara!

Dinka Parlov

Kako je lijepo biti povezan  s  drugima  u dubokoj molitvi! Takvo iskustvo  doživjeli  smo odlaskom u Sarajevo, Pale i Goražde kako bismo posjetili mjesta u kojima su živjele, radile i izrekle svoj konačni amen “sestre s Drine”. Nas više od pedeset hodočasnika disali smo kao jedan nadahnjujući se na  ovim  divnim  uzorima vjere i ljubavi…

Putovali smo polagano mokrom i vijugavom cestom. Najveće iznenađenje priuštio nam je snijeg (u travnju!) koji je počeo gusto padati po tek propupalim granama. To nas je približilo onom prosincu od prije šezdeset i devet godina. Čitajući neka poglavlja iz knjige s. Slavice Buljan, Zavjet krvlju potpisan, dolazile su nam pred oči slike mračne šume, pet sestara u slaboj odjeći, grubost progonitelja četnika, hladnoća, snijeg. Najteži trenutak njihova puta bio je odvajanje starice, s. Berchmane, od ostalih sestara. Uvijek su živjele u dubokom zajedništvu, a sada, posljednje dane svoga života starica je morala proživjeti bez njih.

Ostala je sama, ona i Isus, jedini suputnik do kraja. Svjesna da se više neće susresti sa svojim sestrama, barem ne ovdje na zemlji…

Na ovom hodočašću zbližila sam se još više sa s. Berchmanom kojoj sam se i ranije utjecala u molitvi u raznim situacijama. Može se činiti da su to bile banalne stvari, ali meni su bile uvijek bitne. Kako je samo uvijek brza s. Berchmana kad joj se uteknem u molitvi! Ona koja je na svome križnom putu zbog svoje starosti i nemoći trebala tuđu pomoć i uvijek usporavala kolonu!

Ovo nije bilo samo još jedno hodočašće, već produbljivanje odnosa sa sestrama Mučenicama i osobna duhovna obnova na primjeru njihova križnog puta.