Hodočašće sestara Kćeri Božje ljubavi

Dvadesetak sestara iz raznih zajednica naše Provincije i mi sestre novakinje hodočastile smo 23. i 24. Svibnja 2009. putevima Službenica Božjih Drinskih mučenica od Zagreba preko Sarajeva i Pala do Goražda.

Prvi smo dan posjetile Pale, mjesto gdje se nekad nalazio samostan naših sestara. Uz prekrasnu borovu šumu vidjele smo samo ostatke temelja samostana “Marijin dom” osnovano 1911., u kojem su sestre djelovale sve do 11. prosinca 1941., kada su nasilno odvedene, a samostan zapaljen. Tu smo razmišljale i prebirale događaje i sjećanja koja smo čule o ovim dragim sestrama čije je živote požrtvovna ljubav suobličila Kristu Zaručniku. Sestre su uistinu živjele program koji im je ostavila Majka Franziska, utemeljiteljica Družbe: Činiti dobro, darivati radost, usrećivati i voditi u nebo. Neopisiv je doživljaj posjetiti to mjesto na Palama.

Zadivljujuća je hrabrost s. Jule koja je na povratku iz grada, toga 11. prosinca, primijetila da se u samostanu nešto strašno događa te je požurila da vidi što je sa sestrama. Uočivši ozbiljnost situacije, rekla je: “Ja idem k sestrama”, a svoga pomoćnika uputila da pobjegne i spasi život. To može samo onaj tko je spreman umrijeti za drugoga, darovati život iz ljubavi za Ljubav! Biti na tom tlu predanja pravo je ohrabrenje našem opredjeljenju u nasljedovanju Krista.Ohrabrene darom milosti i primjerom Drinskih mučenica krenule smo u župnu crkvu sv. Josipa slaviti svetu misu koju je predvodio vlč. Božo Odobašić.

Drugog smo dana posjetile nekadašnju vojarnu u Goraždu u kojoj se nalazi prostorija gdje su sestre mučenice bile zatočene te rijeku Drinu u kojoj su ti okrvavljeni ljiljani našli svoj grob. Uspinjući se stepenicama srce je jednostavno jače zakucalo, a trnci prolazili dok smo čitale natpis na hodniku koji vodi prema prostoriji zatočeništva – “u svijetlu budućnost”. Zanimljiva je činjenica da u cijeloj zgradi tadašnje vojarne, a sadašnje škole, postoji jedino taj natpis i upravo pred tom prostorijom.

Sve to dovodi do spoznaje da žrtva Drinskih mučenica nije uzaludna. Ona je sjeme novih duhovnih zvanja u Crkvi i u našoj Družbi, a njima ulaz u vječno zajedništvo s Onim za kim su čeznule i za koga su živjele. Duboko zahvalne Bogu za pet sestara mučenica, stajale smo u tišini, zadivljene i ponosne, u prostoriji gdje su se borile za obranu svojih svetih zavjeta sve do smrti.

Za vrijeme euharistijskog slavlja u kapeli sv. Dominika, predvoditelj vlč. Marcel Babić je istaknuo veličinu života i svjedočke smrti sestara mučenica koje su nam ostavile primjer radikalnog nasljedovanja Krista.

Nije lako opisati sve bogatstvo doživljaja i susreta ovog hodočašća, stoga završavam riječima zahvale našim dragim sestrama mučenicama za svjedočanstvo vjernosti Kristu, svjedočanstvo vjere i ljubavi.

s. M. Antonija Lučić, FDC