Izuzetno hodočašće Putevima blaženih Drinskih mučenica naše župe Uzvišenja Svetoga Križa u Dugom Selu, započelo je u ranim jutarnjim satima u subotu 28. svibnja kad smo se, ispraćeni laganim kapljicama kiše predvođeni župnikom vlč. Tomislavom Kraljem te sestrama Ozanom Krajačić, Ivanom Ćurić i Tihomirom Posavec, uputili najprije prema prvoj postaji našega putovanja u Godinjak, u župi Staro Petrovo Selo gdje smo najprije posjetili te se pomolili na mjestu rođenja s. Jule Ivanišević. Tu su nas srdačno dočekali njezini živući rođaci i mještani koji su nas i okrijepili svojim domaćim proizvodima i kavom, a onda nas je župnik vlč. Ivan Nikolić poveo u župnu crkvu sv. Antuna Padovanskog gdje je sestra Jula krštena i gdje započinje njezin život s Bogom. U zajedničkoj molitvi pred slikom blaženica izrekli smo svoje nakane i zamolili blagoslov na putu koji je pred nama. Pod dojmom ljubaznosti i otvorenosti naših domaćina i svjesni da je baš na ovome mjestu s. Jula činila svoje prve korake u vjeri i osjetila Božji poziv za duhovno zvanje i avanturu životnog puta u nasljedovanju Krista i mi smo radosno uz molitvu nastavili svoje putovanje prema drugoj postaji.

Oko podne stigli smo u Novi Travnik gdje se nalazi zavjetna kapelica i trg posvećen Drinskim mučenicama. Odmah čim smo izašli iz autobusa ugledali smo vedra i nasmijana srca časnih sestara Kćeri Božje ljubavi na čelu sa predstojnicom s. Ankicom Garić koje su nam otvorile vrata svoga samostana baš kao što su to nekad u svome „Gostinjcu siromaha“ činile i blaženice na Palama. U župnoj crkvi, koja nas predivnim vitrajem Blaženica podsjeća na njihovu svetost, slavili smo svetu misu koju je predvodio vlč. Kralj u koncelebraciji s domaćim župnikom don Antom Ledićem koji je uputio i prigodnu propovijed te nam još više približio važnost upoznavanja života blaženih Drinskih mučenica koje nam kao svijetli primjer svjedoče kako do kraja ljubiti Boga i čovjeka. Nakon svete mise uputili smo se do zavjetne kapelice gdje su mnogi hodočasnici na koljenima prvo u zajedničkoj, a onda i osobnoj molitvi molili zagovor Blaženica. U slobodnom vremenu, nakon zajedničkog ručka u samostanu koje su nam pripravile sestre, obišli smo i trg te spomen obilježje Blaženicama ispred crkve.

U poslijepodnevnim satima nastavili smo put prema Sarajevu ponovno u veselom raspoloženju s molitvom i oduševljenjem zbog topline susreta sa sestrama i župnikom u Novom Travniku. Po dolasku u Sarajevo dočekala nas je s. Ljilja Martić, predstojnica samostana sv. Josipa i odmah obradovala svojim osmjehom te nas uz pomoć drugih sestara smjestila u Katoličkom školskom centru, gdje smo kratko odmorili, osvježili se te se zaputili prema starom dijelu Sarajeva i uz laganu šetnju doživjeli nesvakidašnje prizore spoja različitih kultura, vjera i načina života u susretu Istoka i Zapada na Baščaršiji. Naravno posjetili smo i predivnu katedralu Presvetoga srca Isusova te se pomolili na grobu sluge Božjega Josipa Stadlera posvjestivši si kako je baš on, u svojoj viziji i želji da oplemeni Crkvu u Bosni, doveo sestre Kćeri Božje ljubavi u Sarajevo gdje su preuzele brigu za odgoj i obrazovanje djece i mladih, što čine do današnjih dana. Prvi dan našeg hodočašća završili smo molitvom koju je predvodila s. Ozana s našim mladima u samostanskoj crkvi Kraljice svete krunice pred slikom Blaženica, a pridružile su nam se i sestre iz Sarajevske zajednice.

Drugi dan hodočašća započeli smo slavljem svete mise, nakon koje su se mnogi naši hodočasnici ponovno u osobnoj molitvi utekli Blaženicama. Nakon doručka u pratnji s. Ljilje i s. Laurete najprije smo se zaputili prema Palama, u crkvu sv. Josipa gdje su Blaženice često slavile svetu misu s narodom. Oduševljeni neobičnom ljepotom same crkve u sabranoj molitvi i promišljanju o svakodnevnom životu i dužnostima naših Mučenica utiskivali smo u naša srca biljege Božje ljubavi koja po njima tako živo ovdje progovara.

Nastavili smo zatim naše hodočašće prema Goraždu, a zbog zatvorene ceste i radova na putu morali smo se uspeti, a onda i spustiti uskom planinskom cestom. Vozeći se kroz šumu, mala sela, preko brzih planinskih potoka i rijeke Prače molili smo i razmatrali posljednje dane života naših Blaženica od uhićenja na Palama do mučeničke smrti u Goraždu. Čvrsta vjera, odlučnost, hrabrost, dostojanstvo i ljubav prema Isusu u malobrojnim riječima, brojnim gestama i stavu sestara Jule, Berchmane, Krizine, Antonije i Bernadete te svjedočanstvima onih koji su svjedočili o nemilim događajima, izmamili su suze na oči mnogim hodočasnicima. Križni put koji su prošle u tim danima i nama je dao misliti: Bože, one su te toliko ljubile da su sve bile spremne za tebe učiniti, a ja, koliko te ja ljubim? Kako te je ljubim? Po dolasku u Goražde dočekao nas je župnik, vlč. Josip Tadić sa suradnicima i malom grupom hodočasnika koji su također stigli toga dana, pa smo se svi zajedno uputili najprije u školu (bivšu vojarnu) u učionicu do prozora s kojeg su blaženice bježeći pred četnicima skočile čuvajuči svoju čast, dostojanstvo te svete zavjete vjernosti Kristu. U tihoj osobnoj molitvi u našim su se glavama nizale razne misli i osjećaji – od tuge do ponosa i zahvalnosti za njihovu žrtvu i svjedočanstvo vjere. Upalili smo pet svijeća i postavili ih na prozor u znak sjećanja na pet života blaženih sestara koje nam tako živo i danas progovaraju o snazi Božje prisutnosti u našim životima. Sa zapljenim svijećama u procesiji smo se uputili i do mjesta na kojem su bile ubijene, te položili cvijeće pred spomen-obilježjem na obali Drine te se onda svi spustili do same rijeke i tamo uz molitvu za njih i njima, po rukama pet bračnih parova iz naše grupe, pustili pet crvenih ruža u rijeku, taj hladni grob i posljednje počivalište njihovih zemnih ostataka. Zahvalni Bogu za njihovu žrtvu i za dar cijeloj Crkvi uz pjesmu uzdigli smo svoja srca Onome koji je pobijedio smrt i svojim križem svima nama otvorio vrata Raja moleći da i mi sveto živimo i nasljedujemo Blaženice u svojim mislima, riječima i djelima.

U Goraždu nas je župnik Tadić poveo i na gradilište gdje se gradi crkva blaženih Drinskih mučenica kao mjesto na kojem će se ponajprije okupljati hodočasnici i koja za malobrojne domaće vjernike budi nadu i učvršćuje vjeru te smo radosno zapjevali i pomolili se da se gradnja uspješno dovrši. Nakon zajedničkog ručka uz Drinu uputili smo se natrag prema Sarajevu prebirući u mislima sve što smo čuli, vidjeli i doživjeli radosni i ispunjeni tolikim milostima.

Na povratku posjetili smo još i Vrelo Bosne što smo iskoristili za uživanje u prirodnim ljepotama te okrjepu prije povratka kućama koji je također protekao u veselom raspoloženju uglavnom u razmjeni iskustava i doživljaja s ovog milosnog i blagoslovljenog putovanja.

Zahvalni Bogu za lijepo vrijeme unatoč najavljenom lošem vremenu, zahvalni za zajedništvo u molitvi i pjesmi, zahvalni za otvorenost i vedrinu naših domaćina, zahvalni za novo duhovno iskustvo zaključili smo hodočašće molitvom Blaženicama za dar čvrste i gorljive vjere te za mir na ovim našim prostorima i u svijetu kao i za konkretnu ljubav prema braći i sestrama.