Euharistijsko klanjanje: POZIV

Uvodna pjesma: Oče, mi ti se klanjamo (Dođi, Gospodine Isuse – DGI, 124)

 

Kratka šutnja

 

Uvodno promišljanje

Svemogući, sveti Bože, dolazimo k tebi da ti se klanjamo, dolazimo da ti zahvalimo.[1] Mi nemamo za tebe drugoga dara osim svoje malenosti, osim nas samih koji te želimo hvaliti i slaviti, koji ti se želimo predati: tebi koji si neizmjerno velik i svake hvale predostojan, tebi koji svojom ljubavlju držiš sve i svjetlom svoga lica svakog obasjavaš. Ti imaš moć nad našim srcima i zato ona tebi hitaju, tebe bez prestanka traže.[2] Nema toga što bi osim tebe moglo smiriti naše srce. Moje mi srce neumorno govori: Traži lice njegovo! Jer sve što ti jesi za mene je radost, iako to ne mogu do kraja pojmiti. Od svake radosti koju zamislim ti si veći, od svake misli ti si dublji, od svake si slasti slađi. Tvoja dobrota veća je od svakog dobra pa zato k sebi zoveš i nas ovako malene i slabe. Ali ti bolje od nas znaš sve naše slabosti, a ipak nas zoveš da idemo za tobom.[3] I nisi nas ostavio same. Sa svojim milosnim pozivom svakog dana daješ snagu jer nas ljubiš, jer si nas htio za sebe. Hvala ti, Gospodine! Želim da svaki dan budeš cilj mojih putova, moj Bog i moje sve.[4]

Kratka šutnja

Pjesma: Velik si (DGI, 189)

Šutnja

Evanđeoski ulomak (Mt 4,18-22)

Prolazeći uz Galilejsko more, ugleda dva brata, Šimuna zvanog Petar i brata mu Andriju, gdjebacaju mrežu u more; bijahu ribari. I kaže im: „Hajdete za mnom, učinit ću vas ribarima ljudi!“  Oni brzo ostave mreže i pođu za njim. Pošavši odande, ugleda druga dva brata, Jakova Zebedejeva i brata mu Ivana: u lađi su sa Zebedejem, ocem svojim, krpali mreže. Pozva injih. Oni brzo ostave lađu i oca te pođu za njim.

Kratka šutnja

Prva meditacija: Prolazeći onuda Isus ugleda i pozva učenike: Hajdete za mnom!

Gospodine Isuse, došao si na ovaj svijet ispuniti volju Očevu i svojim riječima, gestama i djelima pokazati kakav je Otac, Ljubav koja nas je stvorila. Nisi kao mi koji često pokušavamo za sebe zadržati one koje volimo. Ti želiš da i mi upoznamo Očevu ljubav, da vršimo njegovu volju u radosti. Zoveš nas da se pridružimo tebi kao što su to učinili Petar i Andrija, Jakov i Ivan. Tvoj poziv je otvoren, radostan, nedvosmislen. Zoveš nas da te slijedimo. Ne trebaš ljudskih potvrda ili svjedočenja. Zoveš one koje sam želiš. Hajdete za mnom! Ti si onaj kojeg imamo nasljedovati, koji nas uči. Odgovoriti na tvoj poziv ne znači lutati po vlastitom nahođenju. Odgovoriti na poziv znači nasljedovati tebe, slijediti tvoje korake, učiti od tebe samoga što znači ljubiti i dati svoj život za druge. Tako tvoj poziv i naš odaziv postaju sila koja potresa život. Tvoj put rasvjetljava tamu našeg puta i mi više ne hodimo u sjeni. Tvoj život postaje put našeg spasenja koji prožima, otvara i liječi. Učiš nas ljubiti tako da ti ljubiš prvi.

Svojim odnosom prema Ocu i svojim pozivom da te slijedimo pokazuješ nam koliko je za iskren odgovor važna poslušnost. Poslušnost koja nas u ljubavi upravlja da vidimo tvoj put i razlikujemo ga od vlastitih puteva. Poslušnost koja u ljubavi prema bratu postaje predanje i blagoslov.

Hvala ti, Gospodine, što nas zoveš da se odvažimo svakim dan ići putem tvoje ljubavi. Hvala ti što u svome potpunom predanju za drugoga daješ snagu svima nama da se i mi poslušno predamo.

Šutnja

Pjesma: Pusti mreže te (DGI, 147) – 1. kitica

Kratka šutnja

Druga meditacija: Ugleda i druga dva brata. Pozva i njih.

Gospodine, ti nas poznaješ bolje od nas samih. Poznavao si i svoje učenike, znao si što sve sa sobom nose. Nisu bili savršeni. Dolazili su iz različitih obitelji koje nisu sami birali, bavili se teškim poslovima. To si sve znao, a ipak si ih pozvao. Tako i nas zoveš. Znaš naše slabosti. Znaš da u sebi nosimo rane i teškoće, radosti i uspjehe. Želiš nas na svome putu. Zoveš nas k sebi. Evo, nas pred tobom! Od različitih očeva, iz različitih sredina. Svatko nosi biljeg svog rođenja. Tu pred tobom svjesni smo da svaki dan ponovno zoveš da ostavimo sve što nas zadržava, što nas tlači i steže i da krenemo za tobom. Zoveš da ostavimo mreže svojih očeva i napustimo lađe. Ti si jedina naša sigurnost. U tebi je naša nada. Ti nam daješ jakost da se u svome siromaštvu i malenosti, potpuno, bez rezervi predajemo tebi. Daješ nam snagu da te tražimo u onima koji nam po tebi postaju braća, u našim potrebitima, našim bližnjima.

Siromaštvo nam bistri pogled koji se lako zamagljuje i navezuje na blještavilo ovoga svijeta. Pomaže nam da otvorimo srca onima koji su potrebni naše ljubavi.

Hvala ti što si svojim cijelim životom pokazao da trebamo odbaciti navezanosti svijeta, ljubeći svakoga tko nam dolazi u susret.

Šutnja

Pjesma: Pusti mreže te (DGI, 147) – 3. kitica

Kratka šutnja

Treća meditacija: Oni brzo ostave lađu i mreže i pođu za njim.

Gospodine, čuvši tvoj poziv učenici su žurno krenuli za tobom. Odakle njima takva odlučnost i žar, a mi smo tako kolebljivi, plašljivi i neodlučni? Oni ne oklijevaju odgovoriti na tvoj poziv. U slobodi koju im daješ oni su tebe prepoznali kao učitelja. Nisu bili ništa svetiji od trenutka prije nego si ih pozvao, već su prepoznali tvoju svetost i dopustili da ih dotakne, ohrabri i ponese. Tvoja se ljubav izlila na njih. U tebi su našli jakost da ostave sve što imaju i krenu tvojim putem. Toga časa tvoj put postaje njihov. Na taj put zoveš i danas. I danas svojim pozivom daješ jakost i ljubav kako bi te pozvani imali odvažnosti slijediti. To je ono bitno za što vrijedi dati život. Ne zemaljska blaga, ni časti, niti zdanja. Tvoja ljubav koja preobražava čisti srca da ne oklijevaju, da se ne zakopavaju u grobove vlastitih prljavih osrednjosti. Ti zoveš da živimo pošteno, u potpunom predanju srca koje žari čistom vjerom. I ta vjera pomiče planine, ozdravlja bolesne, oslobađa robove.

Ti daješ da u odgovoru na tvoj poziv više ne brinemo za tjelesno i prolazno, već da sebi i drugima tražimo hranu koja daje život vječni. Pozivaš nas na život u čistoći koja čisti srca, pred nama otvara putove i jača vjeru.

Isuse, blaga, čista i ponizna srca hvala ti što nam u pozivu na čistoću daješ znak kojim putem ići da bi hodali za tobom.

Šutnja

Pjesma: Krist na žalu (DGI, 85) – 3. i 4. kitica

Kratka šutnja

Molitveni zazivi[5]

Gospodine Isuse Kriste, i u ovo naše vrijeme pozivaš svoje učenike da svojim životom i djelima svim ljudima donesu radosnu vijest – evanđelje. Poniznog i iskrenog srca upućujemo ti svoje molitve i nakane zajedno govoreći:

            Svojom nas ljubavlju nađi, Gospodine!

1. Za sve svećenike, svećeničke pripravnike i nova svećenička zvanja da te nasljeduju u svojim povjerenim službama: sačuvaj ih u vjernosti, budi im potpora i jakost, molimo te.

2. Za redovnička zvanja i redovničke zajednice: da budu otvorene ostvarenju svojih karizmi kako bi njihov rad na tvojoj njivi urodio obilnim plodovima, molimo te.

3. Za pozvane na brak i obiteljski život: da u ustrajnosti molitve i iskrenog prijateljstva prepoznaju zajednički životni put. Učini da svaki dan otkrivaju ljepote bračnog darivanja, molimo te.

4. Za mlade: da uspješno odaberu ono životno zvanje ili zanimanje koje će ih učiniti sretnim i ispunjenim, kako bi uvijek osjećali da služe tebi i svojoj domovini, molimo te.

5. Da mladi kršćani budu prepoznatljivi aktivnim sudjelovanjem u društvu zalažući se za općeljudske i kršćanske vrijednosti i opće dobro svih ljudi, molimo te.

6. Da naši mladi uz pomoć svojih župnih zajednica i svih njezinih članova pronađu svoje mjesto u Crkvi, molimo te.

Gospodine Isuse Kriste, sve naše molitve i nakane stavljamo u tvoje svete i časne ruke. Kao onaj koji poziva, budi nam bliz u svim našim prošnjama. Ti koji živiš i kraljuješ s Bogom Ocem, u jedinstvu Duha Svetoga, Bog, po sve vijeke vjekova. Amen.

Kratka šutnja

 

Završna molitva

Dragi Isuse, pomozi mi da posvuda širim miomiris Tvoje ljubavi. Preplavi mi dušu svojim duhom i svojim životom. Prožmi cijelo moje biće, tako da moj život bude odsjaj Tvoga života. Obasjaj me svojim svjetlom, da svatko koga sretnem osjeti Tvoju prisutnost u mojoj duši.

Neka podigne pogled i ne vidi mene, nego samo tebe, Isuse! Ostani sa mnom da svijetlim kao ti i da postanem svjetlo drugima.

To će svjetlo, Isuse, dolaziti od tebe, a ne od mene; ti ćeš preko mene svijetliti drugima. Daj da te slavim onako kako ti najviše voliš - obasjavajući ljude oko sebe. Daj da te propovijedam bez propovijedanja, ne riječima nego primjerom, privlačnom snagom, ljubaznim utjecajem svojih djela, očitom puninom ljubavi kojom moje srce gori za Tebe. Amen.[6]

 

Završna pjesma: Hvaljen budi, o Bože, Kralju naš (DGI, 61)

 

Priredila: Ivana Mandić, kandidatica KBLJ