Za vrijeme putovanja prema Velikom Grđevcu u autobusu je bilo izrečeno i pročitano nekoliko informacija o djetinjstvu male Terezije, kasnije s. Bernadete Banja. U okviru općih saznanja o Drinskim mučenicama, u mojim se razmišljanjima tog prijepodneva posebno istaknuo i zaživio lik i duša ove jednostavne i Bogu predane djevojčice i djevojke, dok je živjela u kraju kroz koji smo prolazili.

Kada smo ušli u župnu crkvu, posvećenu Duhu Svetomu, prije početka svete mise, interesantan mi je bio skup djevojčica i djevojaka sa notama u rukama, koje su mirno sjedile skupljene pred oltarom, okrenute prema vjernicima. Prizor uobičajen, no kada su zapjevale, zazvonio je neki poseban sklad, čistoća i muzikalnost. Iz svega toga izlazila je posebna pobožnost stvorena u meni samom, povezana s pjesmama koje su se redale za vrijeme mise, kao znak da se nalazimo u ne-kom posebnom prostoru, posebnih okolnosti.

Tumačim si to kao znak postojanja jedne djevojčice iz tog kraja, poslije redovnice s. Bernadete, posve predane Božjem pozivu, koja me putem svog mučeništva – proslavljena pred Božjim licem – i na izrečeni način potiče na sve veće obraćenje. Taj doživljaj je bio na neki način obojen i činjenicom da su u zboru bile same djevojčice. Nakon mise dobili smo objašnjenje da je zbor pokrenuo mjesni župnik vlč. Mladen Benko, koji je rekao da u zboru inače pjevaju i dječaci, međutim tog su dana izostali – zbog nogometa.

Uz ovaj detalj molim da nas prati svetost ove i ostalih Drinskih mučenica.

Zvonimir Kuharić, Zagreb

Izvor: DRINSKE MUČENICE – Informativni bilten za promicanje kauze službenica Božjih s. M. Jule Ivanišević i četiriju susestara, Br. 3/2009., str. 19.