U kući je otac napravio mali oltar. Pred njim smo molili, a znali su i susjedi doći k nama i s nama moliti, posebno u svibnju. Taj molitveni duh tata i mama su prenijeli i na nas djecu. Znali su nam reći: “Ne dižite se iz kreveta ili od stola, a da se ne pomolite”. (…) U njoj (s. Bernadeti) je rasla želja i upravo je izgarala od želje da ide u samostan. Stalno je o tome govorila. Tata joj je udovoljio želji i raspitao se u Koprivnici kod časnih sestara. Rekla je: “Volim umrijeti nego ne ostvariti svoj poziv”. (…)

Vijest o njezinoj smrti s bolom smo primili. Majka je četiri dana po polju hodala i lila suze od žalosti i radosti. Od radosti, jer je dala Bogu mučenicu, od žalosti, jer je završila na takav na-čin. (…) Kad god mi dođe kakva poteškoća, njoj se utječem za pomoć i osjetim se lakše jer znam sigurno da je kod Boga.