Jožefa (s. Antonija) Fabjan rođena je 23. siječnja 1907. u slovenskom selu Malo Lipje, u župi Hinje, danas župi Žužemberk. Bila je treće od petero djece Janeza i Jožefe koja je prihvatila i troje starije Janezove djece nakon smrtnjegove prve supruge. Malu Jožefu krstio je župnik FrancZbašnik drugi dan po rođenju u župnoj crkvi       u Hinju. Prvu pričest primilaje župnoj crkviu   Žužemberku, a krizmana je u župi Ajdovec.

Otac je Janez rano umro, a majka Jožefa ostala je sama brinući se za osmero djece. Iako joj život nije bio lak,majka je utjehu i snagu za svladavanje svakodnevnih teškoća nalazila u molitvi, sv.misi i sakramentima. Jožefi je bilo jedanaest godina kada joj umire majka. Brigu o djeci tada preuzima rodbina. Jožefa je bila dodijeljena maminoj sestri, Mariji Poznik, ženi veoma pobožnoj i punoj milosrdne ljubavi. Od nje je naučila životno pravilo, kojeg se uvijek pridržavala: “Tko tebi učini zlo, ti njemu učini dobro”.

Jednoga dana povjerila je teti da želi u samostan, u Družbu Kćeri Božjeljubavi. I tako u travnju 1929. odlazi u Sarajevo te započinje svoj redovnički život.

Po Božjoj providnosti, učiteljica u novicijatu i pripravi za zavjete bila joj je sestra Berchmana, jedna od Drinskih mučenica s kojom će primiti palmu mučeništva. Privremene zavjete položila je 1932., a doživotne 1937. godine. Radila je na polju i u vrtu, u kuhinji i u praonici, dvorila bolesnike, no nikada se nije žalila­ na naporan rad. Bila je samozatajna, uslužna i potpuno predana volji Božjoj. Voljela jemolitvu i žrtvu.

Sestru Antoniju četniciodvode iz samostana s Pala u zarobljeništvo s ostale četiri sestre 11. prosinca 1941. godine. Četiri dana nakon toga, 15. prosinca, um-ire mučeničkom smrću braneći svoje posvećenje Kristu, osobito zavjet čistoće kojega je te noći krvlju zapečatila. Drina je njezin tekući grob s kojega nam s. Antonija ne prestaje poručivati da se za istinske i neprolazne vrijednosti isplatisve žrtvovati – i vlastiti život.

Umrla je za Isusa kada je imala samo trideset i četiri godine.